Kome odmažu poljoprivredne agencije?

Na česte propuste u državnoj administraciji već smo navikli, ali našim ulaskom u EU, standardi su se promijenili, zasad kako vidimo, samo prividno. Slučajevi kao što su ovaj, nisu rijetkost. No, dokad će se državne službe odricati odgovornosti? Vrijeme je da razmislimo o tome - čemu i kome služe poljoprivredne agencije, ako ne poljoprivrednicima?

Neven Čović iz sinjskog naselja Glavica, u travnju 2011. godine, na svojim leđima doživio je pravo značenje hrvatske birokracije. Nakon dvije godine neuspješne pravne bitke, izlazi kao dužnik državi, koja će postati bogatija za 6206,30 kuna. Ovaj hrvatski branitelj i korisnik mirovine zbog svoje profesionalne invalidnosti, sa svojih 3600 m² neiskorištene zemlje, pomislio je kako bi bilo dobro na njoj zasaditi vinograd. U lokalnoj Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, rečeno mu je da potpiše Zahtjev za osnivanje obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva. Referentica je utvrdila kako ispunjava uvjete i njegov OPG je bio upisan u Upisnik. Kada je zemljište uvedeno u evidenciju uporabe poljoprivrednog zemljišta, ostao je bez mirovine jer ga nitko nije informirao da je kao umirovljenik s profesionalnom invalidnošću, danom osnivanja OPG-a trebao odjaviti mirovinu i najkasnije u roku od 15 dana i prijaviti se kao radnik OPG-a te kao takav za sebe uplaćivati mirovinski doprinos.

Službenici u MIO-u rekli su mu da shvaćaju njegovo nezadovoljstvo, znaju da, osim što je bio neupućen u propise, nije kriv te da oni ipak moraju provoditi zakon. No, zašto na to nije bio upozoren od strane zaposlenika Agencije? Svuda po običaju, peru ruke, a sudbina gospodina Čovića zasigurno pogađa neinformirane poljoprivrednike diljem Hrvatske. OPG je morao ugasiti, ali time nisu nestale i obveze njegova vlasnika - makar nije imao baš nikakve aktivnosti po osnivanju OPG-a, niti je po toj osnovi ostvario lipe poticaja.

Žalio se svim institucijama, a na na kraju je uputio i tužbu Upravnom sudu RH, tražeći da se poništi rješenje o upisu OPG-a. Poslije suda je dobio rješenje u kojem je pisalo da je sve bilo zakonito i da nitko nije kriv što je on bio neupućen u posljedice, a po istoj sudskoj presudi ni službenici Agencije nisu ga bili dužni upozoriti, odnosno pravno poučiti. Umjesto poticaja od države, dobio je samo dodatni stres i zdravstvene tegobe. Ne kaže se bez razloga da informacija zlata vrijedi, ali vrijedi očito i mnogo više.