Moderno rasadničarstvo bazira se na mikropropagaciji - poljoprivredi iz laboratorija

Na nedavno održanom Flormartu, sajmu dekorativnog bilja i rasadničarstva u Padovi, najviše se izlagača dičilo svojim rasadničarskim asortimanom. No, nisu ovo male tvrtke s nekoliko staklenika i par hektara uzgojnih površina, već su talijanski rasadnici veliki pogoni s nekoliko laboratorija za proizvodnju biljnih klonova.

Tehnika na kojoj se zasniva moderno rasadničarstvo naziva se mikropropagacija. Služi za umnažanje ili kloniranje izabranog matičnog genotipa. Postupak je strogo kontroliran i odvija se u laboratoriju.

U poljoprivredi se rutinski koristi razmnožavanje reznicama za reprodukciju biljaka sa što sličnijim karakteristikama u odnosu na izvornu biljku. Nekad se uzimaju grančice kao reznice za proizvodnju novih biljaka, nekad se stabljika polegne u zemlju da pusti postranično korijenje, a nekad sadimo dijelove gomolja. Sve su ovo vegetativni načini razmnožavanja biljaka, ali su spori i ovise o sezoni.

Talijani - majstori promocije, evo što smo vidjeli i čuli na 72. Flormart sajmu u Padovi

Tehnika mikropropagacije, s druge strane, razlikuje se od razmnožavanja reznicama jer se ona temelji na rastu jako sitnih dijelova biljke u sterilnim laboratorijskim uvjetima. Tako je moguće umnožiti veliki broj biljaka u jako kratkom vremenskom periodu. Danas se njome razmnožava najviše dekorativno bilje, pa onda voćke, bobičasto voće, rajčice, palme, banane, masline i mnoge druge vrste.

Koraci u mikropropagaciji

Odabir matične biljke i početnog tkiva prvi je korak. Nakon što odaberemo biljku željenih svojstava pristupamo pripremi tkiva za rast u okolini bez virusa. Mogu se rezati sitni komadići stabljike, ili se koriste vršni dijelovi cvjetova, listova, pupova. Korišteni dio biljke se zove eksplantat. Stanice apikalnih (vršnih) dijelova tkiva stalno rastu pa se one najčešće i koriste. Dezinficiraju se korišteni dijelovi biljke, te se postavljaju u odgovarajući medij. Svaka hranjiva podloga koja se koristi bi trebala sadržavati hormone rasta i hranjive tvari za razvoj korijena i izdanaka. Ona sadrži: makro i mikroelemente, organske tvari, vitamine, biljne hormone i agar. Saharoza u mediju služi kao izvor energije. Koriste se različite recepture hranjivih podloga ovisno o potrebama biljne vrste: Linsmaier i Skoog, White, Gamborg i sl.

Nakon stvaranja kalusa (naglo zadebljalog tkiva), nastalo se tkivo može izrezati na puno manjih komadića, pazeći da ne dođe do kontaminacije. I iz mnoštva komadića biljke se stvaraju novi izdanci. Slijedi ukorjenjivanje izdanaka. Hormoni auksini se koriste za poticanje rasta korijena, no kod npr. zeljastih biljaka koje brzo stvaraju korijenje nije ih potrebno dodati. I na kraju, biljka se prenosi u tlo. Najčešće u kontroliranim stakleničkim uvjetima. Sada je biljka u opasnosti od patogena. Nakon faze aklimatizacije u staklenicima, biljke su spremne za sadnju vani.

Prednosti ove tehnike

Ova vrsta vegetativnog razmnožavanja može dati veliki broj sličnih biljaka. Za umnažanje biljaka potreban je jako kratki period. Putem mirkopropagacije lakše je proizvesti biljku bez patogena. Može se koristiti u svrhu eliminacije patogena koji su već postojali na matičnoj biljci. Ovom se tehnikom može proizvesti željeni spol biljaka. Potreban je mali skladišni prostor za čuvanje milijuna biljčica u bočicama.

Metoda ne ovisi o određenom godišnjem dobu i izvodi se tijekom čitave godine. Koristi se i za dugoročno čuvanje germplazme i za očuvanje biljnog materijala dobivenog mutacijom. Mikropropagiranje se može koristiti u razmnožavanju rijetkih i ugroženih biljaka, kao i biljaka koje teško kliju iz sjemena. Znači, iz vrlo male količine početnog biljnog materijala, dobiva se ogromna količina kloniranih jedinki.

Primjer talijanskog specijalista za mikropropagaciju

Rasadničarska tvrtka Battistini vivai na Flormart-sajmu izložila je veliki broj biljaka dobivenih mikropropagacijom. Luca Gambarotto iz te tvrtke objašnjava da trenutno raspolažu s 3 laboratorija, 115 hektara rasadnika, 1 ha plastenika, te da na godinu proizvedu 12 milijuna certificiranih mikropropagiranih biljaka. "Mi smo specijalisti za mikropropagaciju. Uzimamo meristem neke biljke i razvijamo ga u laboratoriju u posudici. Kada dobijemo velike količine novih ukorijenjenih biljaka naš proizvod  izvozimo u sve dijelove svijeta, pa tako i u Hrvatsku.“

Ova tvrtka radi najviše s ornamentalnim biljem. No, proizvode i veliki broj voćnih vrsta: trešnje, višnje, nektarine, lijeske, orahe, kestene, kivije, eukaliptus, rogač, pa čak i malene masline. 

Krajnjem kupcu prodaju aklimatiziranu biljku s razvijenim korijenskim sustavom. Iako prodaju i hobistima njihovi najveći kupci su ostali rasadnici koji kupuju malene biljke koje onda kod njih još odrastaju. "Mi smo mama i tata mnogih drugih rasadnika", kaže Gambarotto. 

Nedostaci u odnosu na klasično rasadničarstvo

Mikropropagacija je radno puno zahtjevnija tehnika od klasičnog rasadničarstva. Treba imati veliki broj jako preciznih zaposlenika. Nadalje, monokultura koja se stvara nakon nje, za rezultat daje veliki broj jedinki jednako osjetljivih na iste patogene (nema onih otpornijih). Sve biljne vrste se ne mogu jednako uspješno razmnožavati iz istih tkiva. I na kraju, neke je biljke teško dezinficirati, npr. kompletno osloboditi od gljivičnih patogena.

No, glavnim nedostatkom se smatraju početni troškovi i trošak proizvodnje. Ulaganjem u automatizaciju moglo bi se smanjiti trošak rada.

Iz jednog eksplantata može se dobiti veliki broj novih biljaka u kontroliranim uvjetima. Ovom tehnikom umnažanja biljaka dobije se jako brzo veliki broj genetski identičnih jedinki, slobodnih od patogena. Za pokretanje ovakve proizvodnje, rasadničarska tvrtka treba razmisliti o većim ulaganjima u opremanje laboratorija, te o zapošljavanju laboratorijski iskusnih stručnjaka. Danas se u svijetu mikropropagacija koristi najčešće za ukrasne biljke, ali i za voće i voćne podloge.