Ne zalijevajte biljke šećernom otopinom - ugušit ćete korijen

Pripravci za prihranu bilja iz kućne radinosti su jeftini, a ako koristite talog od kave, ostatke od povrća, ljuske jaja i sl., tada su i besplatni. Na internetu ima zaista korisnih savjeta kada je riječ o prihrani, gnojidbi, zaštiti i sl., ali s druge strane mnogo toga morate uzeti s rezervom. Jedan takav savjet je zalijevanje biljke vodom u kojoj je otopljen šećer. 

Ova ideja se temelji na tome da šećer biljci osigurava dodatne ugljikohidrate koje ona apsorbira kroz korijen te služi kao stimulans rasta. Pogrešno! On ne djeluje ni kao gnojivo ni kao stimulans. Biljke nemaju probavni sustav poput ljudi. Dapače, one same proizvode glukozu, monosaharid, a konzumni šećer je polisaharid, složenog sastava koji se teško razgrađuje, navodi Agroxxi.

Dakle, ne samo da ne mogu apsorbirati šećer nego ova otopina može spriječiti apsorpciju vode što može dovesti do uvenuća. 

A kako glasi recept? 

Recept za ovu otopinu, a koji se pojavljuje na internetu izgleda ovako: 

Ulijte 4 šalice vode iz slavine u lonac i zakuhajte. U kipuću vodu dodajte četvrtinu šalice šećera u prahu i dobro miješajte drvenom kuhačom dok se potpuno ne otopi. Maknite posudu s vatre i ostavite sa strane da se otopina ohladi na sobnu temperaturu. Ovom otopinom zalijevajte sadnice jednom svaka dva tjedna. Sadnice će biti jake, zelene i zdrave. 

Ako naiđete na ovakav savjet, zaobiđite ga u širokom luku, ali i obavijestite druge o tome da se radi o dezinformaciji koja može biti štetna za biljke. 

Ako vam netko kaže da i cvjećari savjetuju korištenje šećera u vodi za rezano cvijeće, to je potpuno druga situacija. Stabljike rezanog cvijeća mogu apsorbirati šećer u ovom obliku, ali bit će to tek lažni signal cvijeću da je biljka živa te da nastavi cvjetati. No, znamo i sami da je taj učinak privremen. 

Ima smisla samo u jednom slučaju

Korištenje šećera u ovom obliku ima smisla samo u jednom slučaju - ako ste prilikom presađivanja sadnica koristili previše organskog gnojiva kao što je kompost ili supstrat obogaćen gnojivima, a onda kod sadnje dodali još dušičnog gnojiva. Ovo može biti pogubno za biljku koja u ranoj fazi treba formirati korijen za što joj je potreban fosfor, a ne dušik. Ako je korijen slab, tada se ne razvija ni stabljika ni lišće. 

U ovom slučaju zalijevanje šećernom vodom aktivira mikroorganizme tla koje razgrađuju dušik te stvaraju biomasu kao nusprodukt svog metabolizma. 

Dakle, biljke koje normalno rastu ne trebaju šećer, posebno ne onaj za konzumaciju ljudi. Njegovim korištenjem možete samo ugušiti korijen i spriječiti unos vode i hranjivih tvari. 

Ako već želite napraviti prirodno gnojivo, možete koristiti bilje, kompost, stajnjak, pepeo ili pak kvasac. Tu su i domaći biostimulansi od hajdučke trave ili meda.