Otišao je jedan od posljednjih kroničara pada našeg agrara. Zbogom, Šime

Hrvatsko novinarstvo, posebice agrarno, doživjelo je težak udarac. Napustio nas je prerano, jedan od najboljih. Zlatko Šimić naš kolega, prvo pero agrara Jutarnjeg lista, preminuo je jučer u 57. godini života. 

"Od dana kad smo se upoznali bili smo prijatelji. Radili zajedno 30-ak godina, sjedili u istoj sobi", kaže nam još potresen i u nevjerici Vlado Vurušić jer doslovno su se večer prije čuli, dogovarali kultnih 10 pitanja za subotnji Magazin Jutarnjeg lista. 

"Ujutro kad je zazvonio telefon, mislio sam da je on. A onda ta teška vijest", kazuje ističući da je Šime, kako su ga prijatelji zvali, stvarno bio poseban u onom najboljem smislu te riječi. Kad god bi došao u redakciju došao bi s nekom šalom, podizao raspoloženje. "Čak i kad smo znali da ima problema i da mu nije lako, znao je to prebroditi kroz humor", dodaje.  

Bio je stručan u svom radu, pokrenuo projekt mladi poljoprivrednik, volio je taj posao i radio pošteno. "Često se kaže da novinar koji nema tužbu nije pravi. No, on je bio suprotno - novinar koji nema tužbu je pravi novinar. Uvijek je stajao iza onoga što je napisao", ponosan je na izgubljenog prijatelja. 

Kultna rubrika 10 pitanja 

Napominje da kultna rubrika 10 pitanja, možda nije originalna sama po sebi, ali kako je Zlatko to radio, definitivno je bila originalna rubrika s kojom se otvarao subotnji Magazin, najčitaniji prilog Jutarnjeg lista i vjerojatno najčitaniji u Hrvatskoj,. "Mnogi su kupovali Jutarnji baš zbog tih 10 pitanja, posebnog šarma i odnosa prema novinarstvu. Duhovito, a ozbiljna tema. Iza tog humora i satire se krila jedna ozbiljna analiza nekog aktualnog događaja", naglašava Vurušić otkrivajući da je Šimić bio i emocionalan, ali nije htio da se to vidi.

"I pravedan, to apsolutno! Pazio je na pravednost", napominje potreseni prijatelj. 

Umro je Zlatko Šimić. Jebiga.

Da će nedostajati, ističe i kolega Martin Vuković, urednik i voditelj HRT-ove emisije "Za selo i poljoprivredu".  

"Otišao je jedan od posljednjih kroničara pada našeg agrara, vrsni poznavatelj svih promašaja naših Vlada zbog kojih nam se strmoglavila proizvodnja hrane. On je o tome znao govoriti i pisati na samo njemu lucidan način, s puno humora ali i ironije", kaže navodeći da je sve koji su se družili na brojnim novinarskim zadacima zabavljao, uveseljavao svojim dosjetkama, komentarima.

"Informacije nije prikupljao sjedeći za računalom nego družeći se i informirajući od mnogih sugovornika pažljivo secirajući što govore i koliko navijaju vodu na svoj mlin. I uvijek je bio točan u ocjeni. Ostat će praznina u našim redovima, ali i na stranicama Jutarnjeg i Globusa", potresen je i Vuković.

Govorio je daleko više i iskrenije od drugih

Da je u Hrvatskoj zaista vrlo malo novinara koji se isključivo ili ponajviše bave agrarom, a još manje poput Zlatka Šimića koji i u malo riječi i s neprikrivenim humorom, mogu tako realno opisati stanje u domaćoj poljoprivredi, napominje i Goran Beinrauch, glavni urednik Gospodarskog lista. 

Dodaje da su, iako je često bio u ulozi pesimista s iskustvom jer su se najave iz njegovih tekstova uglavnom obistinile, nakon duhovitih usporedbi i komentara, i teške teme bile zanimljivo štivo iz njegovog pera.

"Opraštajući se od Zlatka, citiram zadnje riječi koje mi je poslao u poruci neku večer nakon uobičajenog zafrkavanja: "Sweet dreams“. Dragi Zlatko, nedostajat ćeš...", poručuje Beinrauch. 

Uz pečenje, rakiju i voće Zlatko Šimić nam je objašnjavao sve tržišne "fore i fazone“ i to sa sve velikom dozom ironije, prisjetio se prijatelja i novinar Miroslav Kuskunović.

Kaže, njegove kritike na domaću proizvodnju i život kao takav ponekad su bile previše iskrene i mogle su uvrijediti one koji teže prihvaćaju šalu i realnost. Uvijek je govorio daleko više i iskrenije od drugih i od onoga što danas mediji smiju, mogu ili žele objaviti. 

Zašto si nas tako zajebao Šimiću?

Najgora vijest, navodi, sve je dočekala potpuno nespremne. "Ostali smo nijemi i kroz našu grupu slali poruke, za koje bi svi rado da ih Šime može još jednom prokomentirati na svoj 'zajebano' duhovit način", kaže. 

Pogreb Zlatka Šimića održat će se u subotu 11. studenog u 13 sati na Gradskom groblju Svete Elizabete u rodnoj mu Požegi.

Zašto baš Šime? Što se dogodilo? Je li moglo drugačije? Na ta pitanja nitko od nas nema odgovor, kaže Kuskunović.

Sada nam preostaje da mu postavimo deset virtualnih, onozemaljskih pitanja, po nazivu njegove redovne rubrike. Nema osobe iz javnog života koja nije bila u toj rubrici. A tko nije bio nije niti zaslužio da se o njemu govori, rekao bi Šimić.

"I da nam nekako pošalje svoje odgovore, s nekog možda boljeg i za njega sretnijeg svijeta. A prvo koje bih mu ja postavio bilo bi: "Zašto si nas tako zajebao Šimiću i otišao bez popijene barem još jedne rakije“, potreseno kaže poručujući ono čemu se svi mi pridružujemo: Neka mu je vječna hvala i slava!

Nedostaje i nedostajat će.

Obitelji, prijateljima i kolegama iskrena sućut.