Propast Mavrovićevog ekocarstva

Recesija mi nije slomila krila u jednom trenu, ali me pomalo glodala i glodala na svim razinama te je dobar dio poslovnog projekta koji sam vodio urušila. Nešto na čemu smo svih ovih godina živjeli, a to je proizvodnja kruha koja je bila finalizacija i kruna naše priče, u idućih desetak dana zatvaram - iskreno će Željko Mavrović, slavni svjetski boksač koji je prije desetak godina krenuo u ekološku poljoprivredu. Međutim, kada bi ponovno kretao u isti projekt, kaže, ne bi ništa mijenjao jer mu je tada kao i danas cilj bio raditi društveno odgovoran posao.

Iznimno se ponosi i svojim ekoprojektom i svojom svjetskom boksačkom karijerom.

Ne bih ugrozio radnike

- Već se neko vrijeme borim s vjetrenjačama. Silno se trudim sačuvati ekoprojekt, barem njegov temelj, za neka bolja vremena za koja se nadam da će doći. Zbog toga sam posljednjih mjeseci obilazio naše najpoznatije poljoprivredne i prehrambene tvrtke nudeći im imanje na kupnju ili u partnerstvo - kaže Željko. No osim empatija za sada nitko nije pokazao interes za ovu, zasigurno, našu najkompletniju ekopriču koja nije uključivala samo proizvodnju nego i edukaciju i iz čega su nikli brojni ekopoljoprivrednici. Opovrgnuo je neke napise da je nekomu dužan.

- Ne naručujemo i ne kupujemo ono za što unaprijed nismo osigurali novac. Nemamo dubioza niti želimo ostavljati repove koji će ostati pojedincima ili tvrtkama. Prije bih stvari zatvarao nego odlazio u dubioze zbog čega bi jednog dana ljudi plakali i gdje bih neke zavio u crno u smislu njihove egzistencije i poslovanja. Radije bih izgubio svoje dijete do kojeg mi je neizmjerno stalo nego doveo neke druge u opasnost - poručio je Mavrović koji će u idućih desetak dana otpustiti tridesetak radnika, a ostat će ih raditi još dvadesetak. Za sada radnici plaću, doduše, minimalac, redovito dobivaju, s nekoliko dana zaostatka. Sada se sva proizvodnja povlači u Sloboštinu kraj Požege, odakle je sve i počelo. Ovdje je više od 400 hektara površina, od čega je stotinjak hektara u Mavrovićevu vlasništvu, a ostalo je u koncesiji. Ovih dana ovdje će se, gdje već postoji 150 krava pasmine argus, doseliti i 150 muznih krava, u planu je preseliti i dio svinjogojske proizvodnje, a ostali će se dio ugasiti.

Sloboština se želi sačuvati kao temelj na kojem će poslije izrasti neka nova priča s možda nekim novim vlasnicima.

Iako mnogi vjeruju da Mavrović ima nekih skrivenih financijskih rezervi, on tvrdi da svih ovih godina kada je poslovao s dobiti nije novac stavljao na stranu nego ga je, kao i onaj što ga je zaradio u boksu, ulagao u ekoimanje jer nikada nije očekivao da će projekt zapasti u financijske poteškoće.

One su posljedica manje kupovne moći građana koji silom prilika sada kupuju jeftiniju hranu, a ne eko koja je skuplja. Zbog nastale situacije dio površina u proljetnoj sjetvi, oko 20 posto, na kojima je zasijan kukuruz i soja, više nije čisto ekološki.

Kombinira proizvodnju

- Na tim se površinama primjenjuju integrirani principi, nešto između konvencionalne i ekološke poljoprivrede. Radim to kako bih imao veći urod, odnosno kako bih imao čime hraniti stoku - objašnjava Mavrović svjestan da je u cijelu ekopriču ušao za hrvatske prilike prerano. 
- Prerano sam postao makrobiotičar koji boksa tešku kategoriju, ali pokazao sam da se to može. Prije nego što je donesen zakon o ekološkoj poljoprivredi već sam stotinjak hektara obrađivao na taj način. Sam sebi kažem: “Ti vidiš stvari možda prerano, ali da nije tako, to onda ne bih bio ja.” S druge strane ponosan sam što sam otvarao neke nove granice i davao neke nove mogućnosti ljudima. Sigurno je to moje poslanje - poručuje Mavrović i dodaje da će, ako imanje bude morao zatvoriti, a to bi se, ako se ništa ne promijeni nabolje, moglo dogoditi već ove jeseni, sigurno pustiti dvije-tri suze i svakako mu neće biti lako.

Međutim, ako se i to dogodi, čvrsto je uvjeren da je to sigurno za neko dobro iz kojeg će krenuti prema novim pothvatima.

Autor: Ljilja Marić