Suša koja je otkrila svu nemuštost vlasti

Ima ipak neke koristi od suše koja je pogodila Hrvatsku (i mnoge druge ozbiljnije poljoprivredne zemlje svijeta). Za nas je korist ta što je na vidjelo izašla sva nemuštost vlasti da se uhvati u koštac s ozbiljnim nacionalnim problemima, poput ovih. Nedavni medijski istupi i komentari direktora Hrvatskih voda bili bi upravo komični kada ih ne bi javnost slušala u ovako dramatičnim okolnostima. Njegovi opći komentari govorili su o kroničnom nenavodnjavanju naših poljoprivrednih površina. Statistika nas i u ovom slučaju gura ispod europskog civilizacijskog praga i normalnog poduzetničkog duha. Ovisno o tomu kako se interpretiraju brojke ispada kako se tek negdje oko jedan posto poljoprivrednih površina u nas navodnjava.

Spomenuti je direktor iskoristio prigodu tekućih suša da najavi bolju budućnost kroz neke ničim ozbiljnim utemeljene bajkovite projekcije do kraja ovog desetljeća. Zbilja i činjenice, pak, svjedoče o neizvođenju čak i onih ambicioznih projekata za koja su osigurana sredstva! Isprika direktora je zaista jadna. Optužuje izvođače pojedinih projekata kao da su pali s Marsa. Pa valjda su ih odabrali odgovorni u Hrvatskim vodama, za boga miloga.

Stanje oko ove i sličnih nedaća vlasti najčešće opravdavaju grijesima svojih prethodnika. Takve optužbe nisu, naravno, bez temelja. Nazadovanje poljoprivrede do ivice ponora kronika je koja ne počinje od jučer. To su okolnosti kojih su nove vlasti morale biti svjesne kada su neštedimice davale predizborna obećanja. Valjda su pripremali neke planove, da ne kažemo strateške vizije. Jesu li? Ma sasvim je jasno da nisu. Kakve vizije, kakvi bakrači. Nisu u stanju učiniti ni ono što je sasvim bjelodano u njihovoj moći. Neki siroti poljoprivrednici ni ne očekuju niti traže više pomoć od vlasti. Oslobodite nas samo suludih birokratskih mjera. Labirint papirologije omeđen suludim taksama i davanjima potrebnim da bi poduzetnik sam pokrenuo projekt navodnjavanja doslovce je zastrašujući.

Jednim potezom pera, kako se nekada govorilo, ove bi se mjere mogle pojednostaviti i omogućiti značajan agrarni poduzetnički iskorak. Da ne spominjemo mogućnost i potrebu suradnje takozvanog privatnog sektora i države u primamljivanju europskih fondova namijenjenim upravo projektima kao što je navodnjavanje poljoprivrednih površina u Hrvatskoj.

No ovaj je slučaj sada samo još jedan neupitan argument koji upućuje na nužnost formiranja nevladinog stručnog tima. Onog koji bi predložio trenutne i dugoročne mjere za spas hrvatske poljoprivrede i prehrambene industrije.

Autor: Rene Bakalović

Foto: RGBStock.com