Pretraga tekstova
Koriste se domaće sirovine i dobavljači zbog čega smo među vodećim zemljama u svijetu kada je riječ o izvozu mehanizacije, a prvi u europskim okvirima, kaže Omer Kuloglu, inženjer mehanike.
Ambicije turskih vlasti da u svjetskim okvirima budu još prepoznatljiviji u sektoru poljoprivrede, ogleda se i u proizvodnji i izvozu traktora te priključnih strojeva.
Turska je globalno na 15-om mjestu po izvozu poljoprivredne mehanizacije, a traktora na visokom četvrtom mjestu, odmah iza Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Indije.
Na šestom je mjestu u svijetu po pitanju razvijenosti i veličine poljoprivredne proizvodnje. Vrijednost proizvodnje traktora u 2019. godini iznosila je 1,78 milijardi dolara, a vrijednost izvoza u 137 zemalja svijeta prošle je godine iznosila milijardu i 83 milijuna dolara. Od toga se 508 milijuna dolara odnosilo na traktore, a 575 na izvoz priključnih strojeva.
S druge strane, za uvoz traktora su turski poljoprivrednici i kompanije potrošili 239, a za uvoz opreme 252 milijuna dolara.
Ova je zemlja kandidat za članstvo u Europskoj uniji te je uskladila legislativu proizvodnje poljoprivredne mehanizacije s EU standardima i može proizvesti bilo kakav poljoprivredni stroj za bilo koje područje, od vlažnih do suhih, aridnih.
Omer Kuloglu, inženjer mehanike i televizijski novinar kaže da je u Turskoj pet velikih tvrtki koje proizvode tu vrstu mehanizacije.
"Ukupno je u ovoj industriji zaposleno 21.000 radnika, a godišnje se prodaje oko 50.000 traktora", pojašnjava i navodi da je najvažnija činjenica da je Turska skoro samoodrživa po pitanju opskrbljenosti sirovinama za njihovu proizvodnju.
"Koriste se domaće sirovine i dobavljači zbog čega smo među vodećim zemljama u svijetu kada je riječ o izvozu mehanizacije, a prvi u europskim okvirima", kaže Kuloglu.
Turski proizvođači mehanizacije imaju iskustva u zadovoljavanju različitih potreba kada su u pitanju agroekološki uvjeti pa je moguće da se u Turskoj kupe strojevi širokog spektra djelovanja koji mogu osigurati proizvodnju u takvim, različitim uvjetima. Primjerice, berač pamuka se ne proizvodi nigdje u Europi, već u Turskoj. Razlog je nedostatak agroekoloških uvjeta na našem kontinentu za proizvodnju te biljne kulture.
Isto tako, turska mehanizacija je među najboljim u svijetu za rad na obradivim površinama manjeg obujma, istakao je Kuloglu.
U budućnosti proizvodnja u njihovim tvornicama sve više će se okretati razvoju električnih traktora pa se krajem ove godine, naglašava ovaj inženjer mehanike, očekuje prezentacija traktora koji će zauzimati sve više mjesta na tržištu. Na taj način smanjit će se i upotreba fosilnih goriva i emisija ugljičnog dioksida.
Električni traktori proizvode se u suradnji sa svjetski poznatim brendovima, a cilj je da tamošnji poljoprivrednici i u tom sektoru budu konkurentni kolegama iz ostalih zemalja.
Zato je sigurno da će biti "posla" za električne i ostale traktore ako se uzme u obzir da se u Turskoj za poljoprivrednu proizvodnju koristi 22 milijuna hektara zemljišta.
Tagovi
Turska mehanizacija Omer Kuloglu Električni traktor Turska Made in Turkey Izvoz mehanizacije Turska poljoprivreda
Autor
Više [+]
Diplomirani inženjer poljoprivrede, specijaliziran za integralnu i ekološku proizvodnju i zaštitu voća i povrća. Također se bavi voćarstvom, uzgaja kruške, šljive i crveni ribizl.
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
prije 6 dana
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje
Tea Januš
prije 2 godine
Uuu gdje je nas Rimac da ovo vidi ;)