Uslijed toplinskog stresa pčele polažu i do 70 posto manje jaja?

Kada se tijekom razvoja cvjetova javi ekstremna vrućina, kao što je to ovog ljeta bilo u prvoj polovini srpnja, ali i tijekom kolovoza, to može imati višestruke negativne posljedice po cvijet, uključujući lošiji transport hranjivih tvari do peludi, njegovu smanjenu vitalnost, pa i neuspješno oslobađanje, piše stručnjakinja dr. Jovana Bila Dubaić za Klima 101.

Međutim, nedostajalo je istraživanja koja bi testirala kako ovakva pelud, koja je bila izložena visokim temperaturama, utječe na razvoj larvi pčela, ni mogu li se larve pčela razvijati i preživjeti hraneći se ovakvom peludi. Drugim riječima, ističe Bila Dubaić, nismo imali odgovor na pitanje zadovoljavaju li biljke izložene toplinskom stresu adekvatno prehrambene potrebe svojih oprašivača - sve do sada.

Jedno novo istraživanje ispitalo je upravo ovaj problem. Naime, grupa istraživača s Državnog sveučilišta Michiganu u SAD-u eksperimentalno je ispitala kako kratkotrajno izlaganje cvijetnica ekstremnoj vrućini utječe na ponašanje pčela, njihovu plodnost, razvoj i na preživljavanje potomaka. Tijekom eksperimenta, ovo izlaganje je bilo vrlo ograničeno, samo 4 sata na temperaturi od 37,5°C, ali rezultati nikako nisu ohrabrujući.

Negativan utjecaj i na domaće, ali i solitarne vrste

"Istraživanje je pokazalo da visoke temperature mogu drastično utjecati na reprodukciju pčela", pojasnila je i dodala kako su ženke pčela koje su na raspolaganju imale samo biljke izložene toplinskom stresu, iako je broj cvjetova bio sličan u obje eksperimentalne grupe, položile čak 70 posto manje jaja nego ženke koje su na raspolaganju imale biljke koje nisu bile izložene toplinskom stresu.

Kako su pčele podnijele toplinski val i je li upitan prinos meda - znaju stručnjaci

Pojašnjava i kako istraživanje provedeno u SAD-u nije pokazalo promjenu samo u broju položenih jaja već da se i promijenjena nutritivna vrijednost peludi nakon izlaganja biljaka visokim temperaturama odrazila i na preživljavanje larvi pčela. One koje su konzumirale pelud s ispitivanih biljaka imale su značajno nižu stopu preživljavanja od kontrolne grupe. Čak i one larve koje su uspjele preživjeti, razvijale su se sporije i imale su kraći životni vijek od jedinki koje nisu konzumirale pelud izložen toplinskom stresu. 

Važnost solitarnih pčela

Ovaj rezultat nije važan samo za naše razumijevanje ponašanja domaćih pčela u vrijeme učestalijih i intenzivnijih toplinskih valova, već je važan i za budućnost tzv. solitarnih pčela, koje su važan element naših ekosustava.

"Interakcije između biljaka i oprašivača su od ključnog značaja za poljoprivrednu proizvodnju i očuvanje prirodnih ekosustava. Mnogi organizmi sudjeluju u oprašivanju, ali pčele su nesumnjivo najvažnije među njima", naglasila je.

Za razliku od tzv. socijalnih pčela, u koje spada i europska medonosna pčela (Apis mellifera), a koje žive u velikim gnijezdima i formiraju kolonije, solitarne pčele imaju specifičan način života zbog kojeg su njihova gnijezda teško uočljiva i često neprimijetna. Iako je njihov životni vijek relativno kratak i ne prave med, solitarne pčele svejedno imaju neprocjenjivo važnu ulogu u oprašivanju, a koja je danas ugrožena sve intenzivnijim i češćim toplinskim valovima.

Koje je rješenje?

Bila Dubaić dalje navodi kako autori istraživanja o utjecaju vrućina na pelud ističu hitnu potrebu za strategijama i rješenjima koja bi poljoprivredne kulture koje se oprašuju pčelama zaštitile od visokih temperatura. Jedan od prijedloga je korištenje nadzemnog navodnjavanja za hlađenje polja tijekom razdoblja ekstremne vrućine, što može pomoći u zaštiti peludi i očuvanju njegove nutritivne vrijednosti.

Međutim, čak i u idealnom scenariju, ovakva rješenja ne bi uklonila sve probleme s kojima se pčele suočavaju u svijetlu klimatskih promjena koje izazivaju neusklađenost između razdblja cvatnje biljaka i razdoblja aktivnosti pčela, kao i pomicanje geografske rasprostranosti (areala) određenih vrsta, što dovodi i do njihovog prostornog razmimoilaženja, a ne samo vremenskog. Kao rezultat, biljke i njihovi oprašivači se ne pronalaze, čime se prekida njihov suštinski važan odnos. 

Također, pored utjecaja na pelud, nagli porast temperature može kod pčela izazvati akutni stres i smrt, toplinski valovi mogu uzrokovati kronični fiziološki stres, dok efekti dugoročnog zagrijavanja okruženja mogu biti suptilniji i kumulativni, izraženi u promjenama u veličini tijela, fenologije, ponašanja, životnog vijeka i remećenja odnosa spolova unutar populacija pčela.

Jasno je da jedino što nam preostaje je da se i u odgovoru također fokusiramo na širu sliku, onu koja uključuje i borbu protiv posljedica klimatskih promjena, ali i njihovo ublažavanje i na kraju zaustavljanje. "Kako pokazuje ovo istraživanje, teško je sagledati što se sve u suprotnom može dogoditi", poručila je za kraj.