Zašto se kaže da mahunarke hrane tlo? Evo četiri razloga

Grah, grašak, bob, slanutak, leća, soja poznatije su vrste mahunarki za koje se smatra da povećavaju prehrambenu sigurnost, ali i hrane tlo te pogoduju okolišu. 

Svjetski dan mahunarki obilježava se 10. veljače pa valja istaknuti njihovu važnost. 

Evo četiri načina kako one hrane tlo. 

1. Poboljšavaju zdravlje tla tako što osiguravaju i mobiliziraju hranjive tvari poput dušika, fosfora i mikronutrijenata. Mahunarke dobivaju više od 60 posto dušika iz zraka koji se zatim unosi u tlo, a upravo zahvaljujući ovim biljkama taj se element provodi i na susjedne usjeve što smanjuje potrebu za mineralnim gnojivima, a u tlu ostaje i nakon berbe i(li) žetve. Riječ je o biološkoj fiksaciji dušika gdje se atmosferski dušik pretvara u amonijak kojega biljke mogu apsorbirati. 

Također, znamo da je fosfor prijeko potrebna hranjiva tvar, ključan je za fotosintezu, ali ga često nedostaje ili je pak prisutan u malim količinama ili je u kemijski nedostupnim oblicima zbog čega se i koriste mineralna gnojiva. Zato mahunarke imaju prirodnu sposobnost mobiliziranja fosfora i drugih esencijalnih hranjivih tvari i mikronutrijenata u tlo što može pridonijeti zdravijim i većim prinosima usjeva. 

2. Čak 50 posto biološke raznolikosti našeg planeta nalazi se u tlu. Ako su zdrava, sadrže gliste, nematode, 20-30 vrsta grinja, 50-100 vrsta insekata, stotine vrsta gljiva i tisuće vrsta bakterija i aktinomiceta. Različiti živi organizmi međusobno djeluju jedni na druge i obavljaju bitne usluge kao što su kruženje hranjivih tvari, sekvestracija ugljika i emisija stakleničkih plinova.

Zdrava bioraznolikost tla dovodi ne samo do veće otpornosti na poremećaje i stres, već povećava sposobnost ekosustava da samostalno suzbija bolesti. Upravo ova biljna vrsta pomaže povećati količinu i raznolikost mikrofaune. S više mikroba dolazi do većeg recikliranja hranjivih tvari i regulacije organske tvari u tlu – čime se poboljšava njegova bioraznolikost. 

Umjesto prekomjerne upotrebe kemijskih sredstava u poljoprivredi, a što može rezultirati degradacijom okoliša, mahunarke koje se koriste u sustavima plodoreda pomažu u suzbijanju i kontroli štetnika i bolesti.

3. Struktura tla je način na koji se vežu njegove pojedinačne čestice, a ako je mrvičasto i porozno s dobro raspoređenim korijenjem, kažemo da je njegova struktura dobra. No, ako je kompaktno i zbijeno, tada je loša.  

Zahvaljujući dubokom korijenskom sustavu i dužem razdoblju rasta, učinkovito poboljšavaju njegovu strukturu. To ima dugoročne prednosti jer jačaju kapacitet zadržavanja vode i prozračivanje. 

4. One sa svojom sposobnošću da provode bitne hranjive tvari, mogu pomoći u smanjenju potrebe za kemijskim gnojivima, a onda i reduciranju stakleničkih plinova – glavnih pokretača klimatskih promjena. Razvojem korijena potiču sekvestraciju ugljika čime također pridonose ublažavanju klimatskih promjena.

Zbog širokog raspona genetske raznolikosti mogu se uzgajati određene sorte koje su otpornije na klimatske uvjete. 

Žitarice se uz mahunarke kao međuusjev bolje prilagođavaju vremenskim nepogodama poput suše.