Zbog manipulatora gorivom ne treba svima zagorčavati život

Umjesto plavog dizela eurodizel i ukidanje pravila o izravnom točenju dvije su ključne stvari koje godinama muče poljoprivrednike, a o čemu se oglasila i Udruga OPG-a Hrvatske Život.
 
Kažu, neće poljoprivrednici na ceste jer im je do blokada. Na ceste moraju zbog žetve, berbe, svih onih poslova koje treba obaviti u ovom, najintenzivnijem dobu godine. Jer, kako treba požnjeti pšenicu, treba prevesti i, primjerice, maline u hladnjaču. A po plavi dizel mogu samo na određene benzinske crpke i uz pravilo izravnog točenja. 

Poljoprivrednici uskoro na cestama? Traže ukidanje pravila o izravnom točenju!

"Poljoprivredna djelatnost nije samo proizvodnja već je tu i prodaja, dostava, skladištenje, sušare, hladnjače za što su poljoprivrednom gospodarstvu za obavljanje djelatnosti potrebni razni strojevi i vozila. Količine dobiješ za proizvodnju, a ona obuhvaća puno toga, tako da bi trebali imati mogućnost korištenja povlaštenog dizela za sve potrebe u poljoprivrednom gospodarstvu, kad iskoristiš kvotu kupuješ po normalnoj cijeni. U razvijenim i naprednim zemljama EU ne poznaju pojam plavog dizela, a to je tako i u Sloveniji", ističu u udruzi. 

Troši li se plavi dizel izvan poljoprivredne djelatnosti

Dakle, znamo i možemo se složiti s onim što poljoprivrednici žele, no zanimalo nas je i, imaju li u udruzi informacije o razmjerima manipulacija plavim dizelom, odnosno koliki je udio plavog dizela utrošen izvan poljoprivredne djelatnosti? Znaju li za slučajeve prodaje plavog dizela za druge svrhe? U udruzi kategorički odgovaraju: 

"Ne. Treba li zbog nekoliko manipulatora svima drugima zagorčavati život? Rade li svi zaposleni u državnoj upravi dobro, pridržavaju li se svi vozači ograničenja brzine, jesu li svi političari pošteni? Možemo takva pitanja postavljati unedogled. Za one koji manipuliraju postoje nadležna tijela. Osim toga, privatna osoba bez ikakve registrirane djelatnosti može kupiti bager, buldožer, traktor, kamion, dostavno vozilo i raditi bez plaćanja ikakvih davanja državi. Gdje je tu logika, a uz to možda i dobiva socijalnu pomoć, kao naprimjer sakupljači sekundarnih sirovina", pojašnjavaju u udruzi nelogičnosti s kojima se često susreću u svom poslovanju. 

Nema sumnje u tvrtke koje prevoze gorivo?

A kada je riječ o gorivu i prijevozu goriva, znamo da na tržištu unazad nekoliko godina postoje tvrtke koje se bave tom djelatnosti. U udruzi Život kažu da je to što postoje tvrtke za prijevoz naftnih derivata čisto normalno, zakon tržišta i zakon ponude i potražnje te konkurencije na tržištu transporata i prijevoza. 

"Ipak smo mi članica EU i svatko registriran pri trgovačkom sudu može obavljati registriranu djelatnost pa tako i prevoziti naftne derivate. Ako su tvrtke registrirane za taj ili te poslove i imaju sve potrebne dozvole, certifikate i uvjete za te djelatnosti, sve je u redu i bez razloga za neke sumnje, a ako ih i ima koji nemaju dozvole, to se treba prijaviti, a nadležne institucije izvršiti provjeru istih po prijavi." 

Cijena kao najveća barijera uvođenja standarda spremnika za gorivo

Nekoliko je tvrtki u RH koje se danas bave distribucijom spremnika za gorivo koji su standard u nekoliko EU zemalja, a pitanje koje se postavlja je - je li cijena najveća barijera u uvođenje takvih standarda. U udruzi Život kažu kako se zaista nekoliko tvrtki uz distribuciju derivata bavi i prodajom, tj. rentanjem spremnika za gorivo. Pojašnjavaju kako ti spremnici, ovisno o proizvođaču mogu biti metalni i plastični, ali i jedni i drugi moraju zadovoljavati sve predviđene EU norme i standarde, prvenstveno vezano za sigurnost korištenja istih u prometu gorivima, kao i nemogućnost da njihovim korištenjem u određenim situacijama dođe do kakvog zagađenja prirode i okoliša te s druge strane ozljeđivanja ili ugrožavanja onoga tko njima rukovodi ili ga koristi.  

"Rentanje se obavlja doslovce besplatno uz uvjet da se uz potpisani ugovor uvjetuje i nabavka goriva isključivo od davatelja tanka na korištenje. Da bi se tank određene veličine dobio na korištenje (rentanje), potrebno je približno imati mjesečnu potrošnju i narudžbu goriva (litara) u veličini te zapremine tanka. Što se pak same cijene tanka tiče, ako bi ga netko htio kupiti, ona ovisi također o vrsti materijala izrade, a i samog proizvođača. Primjerice, metalni tank talijanskog proizvođača od 5000 litara, sa duplom stjenkom, pumpom i brojčanikom, pištoljem i crijevom te svim potrebnim certifikatima košta oko 5.000 eura. Koliko je sama cijena barijera uvođenja takvih spremnika u širu upotrebu, sigurno nije mala, ali tu bi ponovno država ili Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo zaštite okoliša trebalo omogućiti načine lakše nabave istih ako želimo ići u korak s razvijenijima, a zbog sigurnosti i zaštite okoliša. To sigurno nije za male poljoprivrednike jer nemaju veliku potrošnju", zaključuju u udruzi.