Dobra hrana i konzervansi

Problem hrane (jedni gladuju - drugi razbacuju) već dugo, osim materijalnog problema poprima i obilježje moralnosti, poštenja, duhovnosti. Stara poštapalica: da nema pesticida ne bi se moglo prehraniti pučanstvo Planeta, samo djelomično drži vodu. U intenzivnoj, sada konvencionalnoj proizvodnji, ponegdje se toliko ekološki pretjeralo da su ugroženi i cijeli narodi, o pojedinim populacijama da se ne govori. Spomenimo samo zloćudne, bolesti vezane za pretilost, alergije....

Sigurni smo, najbolje si mogu pomoći sami potrošači, ako se educiraju i principijelno ponašaju u skladu s higijenskim mjerama. Stvoreni smo da jedemo ono što (i koliko) nam je priroda dala, a ne da potamanimo sve što možemo.

Ima li zimi što bolje od kiseloga kupusa (i ovoga ogulinskog sa slike), pa primjerice na salatu s malo maslinova ulja, na lešo sa suhim mesom ili za malo „hrabrije“ pirjan sa svinjetinom i mljevenom paprikom u sekelom gulašu. Hrana koju će malo tko odbiti.

Kupujemo li međutim pakirani kupus u dućanu malo će tko provjeravati konzervanse, koji se inače obavezno ističu, a posebice neće ako na vrećici piše prirodno kiseljeno, kao da ima i kiselo-mliječno vrenje koje to nije. Konzervans je kalijev sorbat E 202 (kalijeva sol sorbinske kiseline), dodaje se, reći će znanstvenici zbog sprečavanja naknadnog vrenja i napuhavanja vrećica u količini od 0,1 posto ili 1 promil i prirodni je preparat.

Pokušavajući pronaći tko to (i kako u praksi) kontrolira, natelefonirali smo se raznim inspekcijama za jedan dobar mjesečni račun i u tom loptanju samo doznali da za kiselo zelje nema posebne skupine propisa.

Iako smo, da bi potrošače potakli da razmišljaju što jedu, uzeli jedan u odnosu na primjerice mesne konzerve, dobroćudan primjer ipak se pitamo zašto je onda E 202 u nekim zemljama zabranjen ili zašto ga se ne smije unositi u tijelo prosječna čovjeka više od 800 mg dnevno ili 12 mg u kilogramu kupusa.

Život svakako nije crno-bijeli, morat ćemo se posvetiti nijansama - one su obično jako sitno naznačene na deklaracijama.

Autor: Rajko Polić