Fermentacijom do kvalitetne pohrane sjemenki rajčica, evo i kako

Dok mi kontinentalci ovih dana s veseljem gledamo kako se prve rajčice crvene, društvene mreže već su pune fotografija crvenih povrtnih kraljica s mora. Iskočio mi je tako status Marije Paro, poznate splitske vrtlarice i permakulturistice, o tome kako su dvije pome iste sorte na vagi ispale jednake gramaže. Pomislih, sigurno je već počela skupljati i sjeme za vrtnu sezonu 2025. pa nema bolje osobe za savjete o načinu skupljanja i čuvanja.

Kaže, prvi korak u stvaranju vlastite banke sjemena je uzimanje sjemenki od prvih rajčica. Samooplodne su to biljke i za oprašivanje trebaju samo vjetar, ali kako koji zalutali bumbar ne bi slučajno iskrižao sorte, najradije skuplja sjeme od prvih plodova, kako od svojih balkonera, kako zove balkonske rajčice, tako i od visokih vrtnih poma.

Tad su sjemenke i najzdravije, prije nego krenu uobičajene bolesti ove kullture. 

Kako izbjeći stvaranje plijesni? 

"Prstima vadim cijelo sjeme s ovojnicom i ubacujem u neki mali bićerin, to je ona čašica za žesticu, jer ima kosinu pa u njoj mogu fermentirati i malu pomicu. Ako mi je poma od onih suhih, kao što su šljivarice, dodajem pola žličice vode i ostavim tako na toplom - ne na suncu, nego na toplom. Za nekoliko dana, ovisno o toplini prostorije, to fermentira", objašnjava.

Na površini se stvara crna ili bijela plijesan uz koju se priljube sjemenke, a dolje ostane tekućina. Onda to preseli u cjedilo i opere pod mlazom hladne vode. Tako ostane čisto sjeme koje stavlja sušiti na poklopac staklenke.

Nakon nekoliko dana sušenja na sunčanom položaju, osušene sjemenke označava, stavlja u papirnatu vrećicu i do sjetve drži u nekoj hladnoj prostoriji, u kutiji za cipele. Iako fermentacija na prvu može zvučati kao nešto složeno, upravo je ona, tvrdi Marija, zaslužna za kvalitetnu pohranu sjemenki.

"Do sada mi se nikad nije dogodilo da se stvori plijesan na sjemenkama koje trebam posijati. Ljudima koji ih samo izvuku pincetom i ne očiste fermentacijom, ponekad se upljesnive, ali ovim postupkom sigurno neće", savjetuje. 

Čuvanje sorte dijeljenjem

Koje sorte sačuvati, a koje ne, stvar je osobnog ukusa, ali svejedno je dobro voditi računa o nekim detaljima.

"Ako su mi ukusne, rodne, nisu brašnaste niti preosjetljive na bolesti, to su one koje ću sačuvati", ističe Marija.

Primjerice, kaže, dobila je ove godine sjeme jedne neobične sorte koja se zove rusko srce i ima oblik srca, ali kad je probala jako se razočarala okusom. Iskoristila je nešto za šalšu, ali zaključila da nema smisla čuvati je.

"Znam ja sačuvati i ono čiji okus nije spektakularan, ali kad ga dijelim ljudima kažem da je to sjeme pome za kataklizme. Zato jer je jako rodna. I uvijek je važno sijati različito jer nikad ne znaš kakva će biti godina i što će uspjeti", savjetuje dalje. 

U svijet rajčica je, otkriva, krenula jer ih voli jesti i htjela je produžiti sezonu odnosno jesti ih što ranije. Ove je godine svoje balkonere sijala iznimno rano, krajem siječnja. "Meni su te rajčice priuštile takvo veselje da sam to htjela podijeliti s drugima. Dijeljenjem se radost množi, to je moja deviza", ponosna je. 

To je, dodaje, i način očuvanja sorte. Jer primjerice, opisuje, dobila je jednu od prijateljice s Korčule koja je jedne godine ostala bez nje jer joj je tuča uništila sve što je posadila. "Ali ja sad imam to sjeme i ona ga uvijek može opet posijati. Tako je sačuvano", pojašnjava.

Sjeme je biljka koja spava

Ako sjeme dobivate iz provjerenih izvora, dakle staro koje netko godinama čuva, onda mu svakako treba dati priliku iako u prvoj godini možda nije oduševilo rodnošću. Uzgoj biljaka iz vlastitog sjemenja i ubiranje prvih plodova, ističe, radost je koju rijetko što može nadmašiti. 

Kaže nam i da je jednom na svom Facebook profilu objavila da joj je cilj ojestiviti splitske balkone jer želi da i drugi ljudi osjete tu radost. Taj status vidio je Zoran Vukšić iz udruge Permakultura Dalmacija i predložio joj da prije podjele i razmjene sjemena koju tradicionalno ta udruga organizira u Splitu, održi predavanje o uzgoju balkonskih rajčica. 

"Na predavanje je došlo više od 150 ljudi i iako sam tremašica, shvatila sam da to jako volim i da mi je važno da ljudima uzgoj uspije kao i meni. Zato rado dijelim savjete i pomažem gdje mogu", naglašava naša sugovornica.

Primijetila je, međutim, da ljudi prebrzo odustanu ako im prve godine uzgoj ne uspije. Ali treba znati da je sjeme biljka koja spava. U njemu je zapis s one mikrolokacije gdje je rasla i treba vremena da se udomaći na novoj lokaciji.

"Tako meni samoj sjeme koje dobijem iz Zagreba prvu godinu nije ni snažno niti darežljivo, ali već drugu godinu pokazuje svoje pravo lice. Uvijek treba biljci dati još jednu priliku, osobito ako je plod ukusan", zaključuje Marija koja već zapisuje u čije će ruke početkom jeseni proslijediti sjemenke svojih balkonera i vrtnih poma.