Kako skladištiti krumpir i izbjeći bolesti gomolja?

Krumpir je najčešće povrće koje čuvamo tijekom zime. Međutim, ako gomoljima ne osiguramo povoljne uvjete oni mogu proklijati, istrunuti, propasti na razne načine, postati nejestivi ili čak opasni po zdravlje. Razlog tome je njihov sastav i visok sadržaj vode. Osim toga, kao i ostali srodnici iz porodice pomoćnica stvara solanin, toksičnu tvar čiji se sadržaj povećava kada su izložene svjetlosti. One tada postaju zelene i nisu za jelo.

Odaberite zdrave gomolje

Osnovni preduvjet za dugotrajno čuvanje je način uzgoja i kvaliteta gomolja. Puno je bolesti koje potječu s parcele. Jedno takvo je plamenjača koja ne mora biti vidljiva na površini, ali u skladištu, uz povećanu vlažnosti i odgovarajuću toplinu, se razvije i uništi sav urod. Pored plamenjače u skladištu se javljaju i druge bolesti. U prvom redu su to truleži koje izazivaju gljivice.

Zbog toga je važno da krumpir skladištimo u čistom i dezinficiranom skladištu. Sav onaj koji ima vidljive simptome bolesti, znakove mehaničkog oštećenja i napada štetnika treba odbaciti, ako je moguće iskoristite ih za jelo u kraćem vremenskom periodu, i ne stavljajte sa zdravim krumpirom.

Stvorite optimalne skladišne uvjete

Vlažnost, temperatura i ventilacija su tri osnovna preduvjeta koja trebamo podesiti i tijekom skladištenja provjeravati. Gomolji imaju snažnu interakciju s okolinom, dišu, ispuštaju vodu i plinove. Prije unošenja oni moraju biti dozreli sa stvrdnutom pokoricom, suhe površine.

Temperatura se treba kretati između 4 i 10 ºC. Na temperaturi od 4,5 ºC mogu se čuvati pola godine. Niža temperatura smanjuje opasnost od širenja zaraze s inficiranog gomolja na zdrave. Idealna vlažnost prostora je oko 85 posto. Previše vlage pogoduje razvoju truleži. S druge strane, suh zrak pogoduje razvoju suhe truleži koju izaziva Fusarium.

U profesionalnim skladištima mjeri se i razina CO₂ koji utječe na kvalitetu i dužinu čuvanja. Prije stavljanja u skladište tretiraju se preparatima na bazi fosforne kiseline koja smanjuje pojavu plamenjače i ružičaste truleži, dva najčešća uzročnika propadanja krumpira.