Biljkama treba u gene upisati neke informacije iz okoline, a kombinacija s mikrobiologijom može dati prilično uspješne rezultate, kaže Kristina koja se posvetila regenerativnoj poljoprivredi u kojoj se stvari vrte oko obnavljanja tla.
"Moramo se riješiti balkanskog mentaliteta koji nam kaže: 'ako nisi nešto radio, ako se nisi ubio od posla, to onda nije vrtlarenje, ti si lijen'. Priroda ne funkcionira na takav način, ne ide uvijek težim putem”, započinje Kristina Lučić Andrijanić, glazbenica i edukatorica na području vrtlarenja.
Nastavlja kako je priroda zapravo okrutna, a starih i bolesnih u okruženju koje nije 'kontaminirano' utjecajem čovjeka zapravo nema, jer su u startu eliminirani.
Priča nam kako ima jednu glavicu salate koja je preživjela zimu i najezdu štetnika, pretpostavlja puževa. "Ne pada mi na pamet ubrati je, ona ostaje za sjeme jer su u njenom sjemenu upisane sve važne informacije”, pojašnjava. Ističe kako u njenom vrtu nije naglasak na urodu, već na kvaliteti i otpornom sjemenu jer na vrtlarenje gleda dugoročno.
"Biljke treba promatrati i iz godine u godinu razmnožavati one koje su opstale. Tako, primjerice, mrkvu koja je preživjela napad voluharica obavezno treba ostaviti za sjeme”, nastavlja. Upravo takvo sjeme dobila je na daljnje razmnožavanje od poznanice Marcele Velfl koja ju je upoznala s adaptivnim vrtlarenjem.
Sposobnost organizma da promijeni svoje karakteristike kao odgovor na varijacije u okolišu, poznata je kao fenotipska plastičnost i ključni je pokretački čimbenik u evoluciji vrsta.
Stručnije, ono je sposobnost jednog genotipa da pod utjecajem okoliša proizvede različite fenotipe. Fenotip je rezultat interakcije genotipa i okoliša dok je genotip genetička konstitucija organizma i zajedno s djelovanjem faktora okoliša determinira fenotip. Ovako opisano može djelovati komplicirano, ali je ustvari vrlo jednostavno.
Fenotipska plastičnost tajna je opstanka biljaka milijunima godina. Nije to nikakvo pitanje sreće, više je supermoć koja im omogućava ići ukorak s vremenom.
Zanimljiv i vrlo slikovit primjer adaptacije pruža nam božikovina. Postane li zanimljiva biljojedima, ona uključuje gene kako bi nove listove učinila šiljastima. Tako na višim stablima ovog grma možemo naći listove s glatkim rubovima jer nisu nadohvat 'proždrljivcima', dok su donji listovi bodljikavi.
Sigurno ste barem jednom dotakli koprivu i požalili. To je stoga što su biljke doista ultimativni stručnjaci za preživljavanje. Naime, kada bube ili veće životinje počnu grickati njene listove, kopriva, baš kao i neke druge biljke, može stvoriti kemijski koktel koji im je manje ukusan.
"Suočene s novim izazovima, neprestano se prilagođavaju. Što biljke rade tijekom sušnog perioda? Puštaju korijenje dublje kako bi došle do vode. Pomaže li ova nova osobina biljci da preživi, ona je nastavlja koristiti, a protekom vremena te se promjene 'zbrajaju' i dobivamo prilagođeniju vrstu”, opisuje Kristina.
Tako je i s borbom protiv štetočina - pokušat će pronaći načine da odbiju štetne kukce i tu osobinu će zadržati. Biljke s ovim sjajnim osobinama imaju više malih biljčica, a te 'bebe' posjeduju iste te osobine koje s vremenom postaju dio genetske linije.
Duboko razumijevanje fenotipske plastičnosti, kaže, kamen je temeljac u stvaranju održivih praksi i njegovanju biološke raznolikosti.
U poljoprivredi, korištenje fenotipske plastičnosti može dovesti do posebno otpornih sorti usjeva koje uspješno podnose stresore kao što su štetnici, bolesti i klimatski ekstremi. To bi trebalo rezultirati većom ravnotežom prinosa i smanjenim oslanjanjem na kemijske intervencije, otvarajući tako put održivijim poljoprivrednim metodama.
Kako bi se dobio jači genetski materijal, potiče se i promiskuitetnost kultura, odnosno miješanje unutar vrta što se naziva adaptivnim vrtlarenjem ili 'landrace' pristupom.
"Biljkama treba u gene upisati neke informacije iz okoline, a kombinacija s mikrobiologijom može dati prilično uspješne rezultate. Stvar je vrlo jednostavna - svaka biljka radi u simbiozi s bakterijama i gljivicama, i ako njih u tlu nema, nema niti zdravih biljaka. U tom slučaju treba stalno nešto dodavati izvana jer inače biljka nije otporna”, priča nam Kristina.
Dobar je primjer čovjeka koji se nezdravo hrani pa uzima suplemente. Tako je i s današnjim vrtlarenjem - bez obzira što je organsko, ako cijelo vrijeme biljkama nešto dodajemo, stalno im izvana dajemo input ne misleći na mikrobiologiju, to dugoročno ne može biti održivo, napominje.
Nastavlja kako imamo praksu uzgajati krumpir iz gomolja što zapravo znači da ga cijelo vrijeme kloniramo. Međutim, krumpir ima sjeme isto kao i rajčica koja je također iz porodice pomoćnica.
"Nitko ne uzgaja krumpir iz sjemena jer je većina današnjih sorti 'zaboravila' da mogu proizvesti sjeme. Ako krumpir i cvjeta, ne opraši se i ne da plod. Kako ga mi genetski prekidamo u svim tim ciklusima, on se 'zaboravio' drugačije razmnožavati. Isto je i s češnjakom ili voćkama koje konstantno kloniramo cijepljenjem, a ne uzgajamo iz koštice”, pojašnjava.
Što je još gore, kaže, stalno kupujemo sjeme izvana, iz drugih podneblja, gdje se uglavnom uzgaja u plastenicima. Kada dođu kod nas, naravno da te biljke nisu prilagođene našim uvjetima.
"Zato treba strpljivo raditi, kroz više sezona mijenjati stvari kako bi se biljka 'naučila'. A selekcijom ćemo potom izabrati one koje su preživjele u novim uvjetima”, poručuje Kristina, dodajući kako se više o adaptivnom vrtlarenju može saznati kroz projekt Cosmic Gardener.
Ona se posvetila regenerativnoj poljoprivredi u kojoj se stvari vrte oko obnavljanja tla. Na pojam je naišla prije godinu-dvije i u početku joj, kaže, nije ništa bilo jasno jer se razlikovalo od svega što se po vrtlarskim grupama na društvenim mrežama tada moglo pročitati.
O tome je najviše naučila od članova Facebook grupe Regenerativna poljoprivreda i permakultura - Predraga Paunovića, Sandora Kerekesa i OPG-a Krebs Marijan koji svoje povrće uzgaja upravo po tim principima.
"U regenerativnoj poljoprivredi sve se vrti oko života u tlu i dugoročnom promišljanju o tome. Cilj je uzgojiti čvrste, zdrave, samostalne biljke, snažnog imuniteta, koje će se same moći izboriti s nedaćama - štetnicima, bolestima, nepredvidivom klimom i ostalim”, opisuje.
Kristina Lučić Andrijanić je mag. muzikologije koja se zadnjih 12 godina intenzivno bavi vrtlarenjem i povezivanjem s prirodom. Otkada je s obitelji iz Zagreba preselila u Novsku, proučava biljke, životinje i općenito svijet koji je okružuje.
Unatrag pet godina bavi se i edukacijama vezanima za vrtlarenje, a unatrag dvije godine drži također online edukaciju.
Facebook ju je nedavno podsjetio na to kako je prvu radionicu planirala organizirati taman nekoliko dana prije lockdowna prouzročenog pandemijom. Bila je planirana za prijatelje koji su pratili njene objave na društvenim mrežama.
Ujesen prije toga održala je svoje prvo predavanje na tu temu u Gradskoj knjižnici u Novskoj. Tada je koristila naziv 'Biovrt - kako početi', ali ga je kasnije preimenovala u Organski vrt.
Bez obzira na pandemiju koja joj je poremetila planove, nije odustala, već je počela smišljati načine kako proširiti ideju. Krenula je prvo s pojedinačnim radionicama 2021. godine, tematskim i online druženjima, terenskim radionicama na njenom imanju. Teme su bile uzgoj presadnica, proljetna sjetva i slično.
Lani je umjesto pojedinačnih radionica odlučila krenuti sa zaokruženim edukacijama. Sve radionice koje su išle kroz sezonu, objedinila je u jednu edukaciju od 8 predavanja. Polaznicima također pruža konstantnu podršku kroz svih 9 mjeseci sezone - kroz Facebook i WhatsApp grupu prati rad polaznika i mentorira ih, odgovara na njihova pitanja i nedoumice.
Razmak između predavanja je u pravilu dva tjedna, polaznici dobiju domaću zadaću, a potom i povratnu informaciju jesu li dobro odradili zadatak. Stoji također na raspolaganju polaznicima grupe iz godine prije.
"Kreće se od početka, od pitanja zašto želim vrtlariti, zatim što je potrebno za vrtlarenje pa polako dalje. Imali smo tako predavanje o tlu i na koji način uopće krenuti u 'no dig' uz primjenu principa regenerativne poljoprivrede”, navodi.
Slijede predavanja o sadnicama, presadnji, sadnji, sjetvi, izradi komposta, o gnojivima, spremanju plodova, potom i o sakupljanju sjemena.
"Polaznici najčešće kažu kako ne znaju otkud krenuti ili: 'Imam komad livade i što sad? Čula sam da oranje nije dobro, ali kako da krenem?' Strpljivo i polako ih vodim korak po korak spremna na sva pitanja. I uvijek ponavljam kako nema glupih pitanja”, doznajemo od Kristine.
"Bitna je implementacija znanja, nije bit u gledanju snimki. Cilj mi je primjena stečenog znanja u praksi tako da sam broj polaznika i nije toliko važan, već koliko ima aktivnih. Ove godine su svi takvi pa sam vrlo zadovoljna”, govori.
Dodaje kako se povezivanje članova grupe dogodi na prvoj terenskoj nastavi, a te veze potom znaju prerasti u prava prijateljstva. Prošle godine je prva radionica održana kod nje, kaže, a druge dvije kod polaznica edukacije. To ispadne i druženje i individualno savjetovanje.
Kristina ima registriran SOPG i sporedno zanimanje - obrazovanje i poučavanje u području kulture, poduka iz glazbe i savjetovanje u području poljoprivrede.
Prije nekoliko mjeseci je preuzela rad udruge u Novskoj preko koje također namjerava provoditi određene projekte. Udruga ima naziv 'TISA - udruga za održivo učenje'. Cilj je uvođenje principa, vrijednosti i prakse održivog razvoja u sve aspekte obrazovanja.
Rad udruge se može odnositi na razna područja i razne skupine. Nju posebno zanimaju teme osnaživanja žena u ruralnim područjima, rad sa djecom i mladima te inkluzija. "Mogućnosti su razne, međutim trenutno za to ne nalazim vremena. No svakako planiram pokrenuti aktivnosti i kroz navedenu udrugu”, kaže nam za kraj Kristina Lučić Andrijanić.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
