Kupibuba "šamara" zlaticu i druge napasti s krumpira

Nije svatko te sreće da mu je susjed inovator, pa se širom sela žalopojke o bubama na krumpiru uglavnom ponavljaju svake godine. Ali, to ne važi i za one koji su u najbližem komšiluku s Vasom Đokićem iz Brčkog u susjednoj BiH. 

Boraveći na svojoj vikendici često je slušao priče i kuknjavu povrtlara kako bube pojedoše krumpir, pa je iz radoznalosti zavirio na internet da vidi kako se riješiti ovih napasti. Kada je vidio da nema nekog jednostavnog stroja za njih, proradila je "sijalica" iznad glave i tako se ovaj, jedan od prvih brčanskih inovatora, bacio na posao. 

"Osmislio sam prvo kao neka kolica s dvije ručke koja se guraju, četke udaraju po krumpiru i skidaju bube. Napravio sam par prototipova, međutim to je bilo glomazno, teško za pakiranje u kutije, za nošenje, ne može u gepek stati. Onda sam došao na ideju napraviti ovu koja se nosi", kaže Đokić za Agroklub. 

Tako je nastao stroj pod nazivom Kupibuba, koja izgledom podsjeća na trimer za košenje. Remenima se zakači na leđa, a teška je oko tri kilograma. "Vrlo je jednostavna, sva je od aluminija, napravljena besprijekorno da se nema što pokvariti. Šipka je duga 80 centimetara, sa strane su plastični dodaci koji šamaraju krumpir, a bube upadaju u spremnik. Pogon stroja je akubušilica", pojašnjava nam ovaj inovator svoj izum koji je već u prodaji i košta 95 eura (185 KM). 

Ne polaže susjed jajašca, nego buba

Vaso je umirovljenik, priča nam sam kako, iako je blizu 70-te, nema mira samo sjediti. Pokretan je u toj mjeri da sam automobilom ode do Austrije – "u cugu, haman bez odmora". Dobra kondicija ga tjera da stalno osmišlja neke inovacije, a za ovu posljednju još traži odgovarajuće partnere kako bi počeo širu proizvodnju. Za sada ih izrađuje u svojoj radionici i prodaje po narudžbi, ali biznis ne stoji u mjestu.

Inovator tvrdi da je učinkovita 95 posto, a pet posto, kako pojašnjava otpada na one koje frknu ili odlete. "Jedan mi je rekao ‘zemljače zlatica postavi jajca i to je gotovo, to je kraj’. Nisam znao što da mu kažem, jer nemam živce za trgovinu, pa sam ga pitao ‘je li susjed postavlja ta jajašca, mora buba doći prvo na krumpir, sletjeti". Prekinuo sam vezu i nisam mu htio prodati", prepričava nam jedan slučaj, podsjetivši kako je stroj lagan i da nije naporno proći njime više puta ako je potrebno.  

"Čim se bube pojave, prođe se strojem i 'pošamara' i neće postaviti jaja", dodaje. 

Interesa za kupibubu ne manjka, no Đokić nam priča da je vrlo pažljiv prema izboru partnera za širu proizvodnju. Nedavno su zanimanje pokazali Slovenci, ali se za njih još nije odlučio. 

"Javio mi se jedan od jačih trgovaca iz Istre, to sam provjerio, mnogo što ovisi od njega. Zagrijani su za ovo, dogovorili smo prvi set od 30 komada za početak. To je više da imaju uzorke. Jer oni gore imaju neku crvenu zemlju, tu je sami krumpir."

Lonac sa sitom donio mu veliku zaradu

Inače Vaso je jedan od prvih inovatora u Brčkom, a "proslavio" ga je od ranije poznat patent koji se naširoko prodavao. Naime, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, izmislio je sito za brašno.

"Lonac od 800 grama, ima ručku na sebi i samo je povlačite i sije brašno ili ako hoćete kukuruzno, samo se promijeni mrežica donja. Lijep sam kapital time stekao, čini mi se da i dan danas te pare trošim", kaže nam ovaj Brčak. 

Prve komade tog izuma prodao je na tuzlanskoj pijaci, a kasnije su kupci u redovima znali čekati svoje "lonče" ispred pogona koji je pokrenuo, kada je buknuo interes za tim patentom.