Lani im je oluja nanijela velike štete, no ova je godina među boljima za začinsku papriku

U Baranji, gdje zlatna ravnica grli rijeke, njezino crveno zlato, začinska paprika koja grije prvo želudac, a onda dušu, s pravom je dobila titulu kraljice među povrćem. U blizini jedne od najvećih europskih močvara, Kopačkog rita, gotovo svako domaćinstvo ima barem jedan plastenik.

Prošlogodišnje olujno nevrijeme nanijelo im je velike štete, no ove godine baranjski uzgajivači zadovoljno uživaju u plodovima svoga rada. Dok se mnogi poljoprivrednici diljem Hrvatske bore s posljedicama suše i spaljenih usjeva, berba u Baranji nadmašila je sva očekivanja.

Dva vrta i devet plastenika

"Začinska paprika voli sunce, pa su joj ove vremenske (ne)prilike godile. Morate o njoj brinuti kao o malom djetetu. Za uspješan uzgoj, ključno je posvetiti se svakodnevnoj brizi i pažnji, jer zahtijeva stalno zalijevanje, sunce kao i dodatak vitamina poput željeza, magnezija i kalcija. Samo uz predanost u njezi možete postići visoku kvalitetu i dobar urod“, priča nam Tamara Lakatoš iz Kopačeva.

Zajedno sa suprugom Kristijanom već četrnaest godina bavi se isključivo uzgojem ove vrijedne kulture.

"Prošla godina bila je izazovna zbog nevremena, ali ove godine urod je među boljima", kaže Tamara.

Na njihovom imanju, ova vrsta se uzgaja u dva vrta i devet plastenika, gdje se velika pažnja posvećuje prirodnom dozrijevanju i sušenju kako bi se očuvala visoka kvaliteta.

Proces uzgoja na imanju Lakatoš osmišljen je do najsitnijih detalja. Sijanje za plastenike počinje oko 20. veljače, dok se za vanjske nasade počinje sijati uglavnom nakon Josipova, dakle 19. ožujka.  

"Mjesec dana nakon sijanja, biljke se presađuju u kontejnere, gdje ostaju tri do četiri tjedna dok ne ojačaju. Tek tada se, ovisno o vremenskim uvjetima, rasađuju u plastenike sredinom travnja, dok se vanjski nasadi presađuju u drugoj polovici svibnja. I sve radimo ručno“, naglašava.

Nakon berbe, paprika se ostavlja tri do četiri tjedna da prirodno dozrije i izgubi vlagu. Zatim se uklanjaju peteljke, a plodovi idu u sušaru i na mljevenje. Nakon mljevenja, nužno je da odstoji dva do četiri dana na tamnom i hladnom mjestu kako bi se rehidrirala i razvila lijepu boju i masnoću prije nego što je prodaju na kućnom pragu.

"Što je više sjemenki, to je ona masnija i bolja", ističe Tamara, objašnjavajući da sjemenke daju bogatstvo okusa.

Već godinama uzgajaju sortu Szegedi 80, dok u plastenicima eksperimentiraju s hibridnim sortama poput Zoe F1, koja daje količinu i dobru boju, te Bolero, koji doprinosi intenzivnom mirisu. Osim slatkih sorti, uzgajaju i ljute vrste, poput Hetényi Parázs i Jubileum.

Tamara nije sama u ovom poslu. Uspješnom radu uz supruga Kristijana pridonose i njihova djeca, kći Melissa (13) i sin Mathias (10).

“Oni su pravi mali poljoprivrednici, ponosna sam na njih jer su vrijedni. Iskreno se nadam kako će barem jedno od njih nastaviti obiteljski posao”, kaže Tamara.

Izgubio trideset posto uroda

Identičnu posvećenost pokazuje i Siniša Zetović iz Luga, koji se već deset godina bavi povrćarstvom. Na svom OPG-u osim začinske uzgaja ajvaricu i baburu, a u nekoliko plastenika uzgaja i sadnice, rajčice te malo jagoda.

"Paprika je glavna kultura, no nastojim osigurati cjelogodišnju proizvodnju uzgojem različitih kultura, ovisno o sezoni. Da imamo posla cijelu godinu“, kaže nam kroz smijeh.

Intenzivno sunce ove godine spriječilo je urod ajvarice, jer su plodovi jednostavno izgorjeli na polju.

“Suše su bile nemilosrdne, a iako imamo sustav navodnjavanja, izgubili smo oko trideset posto uroda”, objašnjava Zetović.

Svake godine sadi četiri različite sorte. Već dugi niz godina sadi Szegedi 80, koja je zbog izrazito kvalitetne boje i visokog udjela suhe tvari jedna od najraširenijih sorti. Nažalost, također je vrlo podložna bolestima poput bijele plijesni i truleži.

"Meni su se posljednjih godine kao najbolje sorte pokazale Palotás i Bolero, koje daju krupne biljke s debelim mesom. Nakon berbe sušim ju na na zraku najmanje dva tjedna, a zatim prolazi kroz sušaru gdje se dodatno suši sedam do deset dana, ovisno o vremenskim uvjetima", dodaje.

Većina njegovih kupaca su stalne mušterije koje dolaze u Lug po mljeveni završni proizvod, ali veliki dio šalje diljem Hrvatske. Redovito sudjeluje na nekoliko sajmova, a svake godine može ga se pronaći na tradicionalnom Paprika festu u Lugu.

Zetović napominje da se sve manje ljudi odlučuje baviti uzgojem zbog nedostatka radne snage, jer je sav rad ručni, a dnevnica radnika postaje sve viša.

“Ne znam koliko ćemo još dugo moći održavati ovakav tempo. Ali ne odustajemo”, priznaje on, svjestan važnosti koju kvalitetna paprika ima za tradiciju Baranje.

“Bez nje ne bi bilo kobasica, kulena, paprikaša i čobanaca”, ističe.

Dvotjedno sušenje na zraku

U Kopačevu, Janoš Balint također se bavi uzgajem baranjskog crvenog zlata. Ove godine njegovu su berbu ometale poplave, a tijekom jedne kiše palo je oko 70 mm po četvornom metru, što je dovelo do toga da su mu polja bila pod vodom.

"Nakon te velike kiše, sve je poleglo, pa ćemo dio uroda morati baciti. Zanimljivo, svega dva do tri kilometra od mojeg imanja nije pala ni kap kiše“, kaže Balint, ali naglašava da će kvaliteta plodova biti vrhunska.

Oslanja se na četiri plastenika, svaki oko 120 kvadratnih metara, gdje ju uzgaja u kontroliranim uvjetima.

“Lakše je kontrolirati papriku kad je lijepo vrijeme,” kaže on, objašnjavajući kako sustav navodnjavanja kap po kap pomaže osigurati optimalne uvjete rasta. 

Berbu je završio krajem kolovoza, dok je u plastenicima posao odrađen tri tjedna ranije. Nakon berbe i dvotjednog sušenja na zraku uklanjaju se peteljke, a plodovi idu u sušaru.

Prošle godine, zbog tuče koja je uništila prvu i drugu berbu, morao je čekati na kasnije berbe, no topla i duga jesen omogućila je nadoknadu dijela gubitaka.

“Paprika se sadi u kontejnere, a nakon toga ide direktno u zemlju tako da ne ovisimo o vanjskim vremenskim uvjetima. Sijemo u trećem mjesecu, a sadnju na otvorenom završavamo do konca svibnja. Što se tiče plastenika, s presađivanjem započinjemo dva-tri tjedna ranije“, objašnjava.

Cijeli proces traje od trećeg mjeseca do konca kolovoza, a ističe kako paprika iz plastenika daje više roda i ima veću kvalitetu.

“Supruga prodaje naše proizvode na osječkoj tržnici, a imamo i stalne kupce kojima šaljemo pouzećem,” kaže Balint, naglašavajući važnost direktnog odnosa s kupcima.

Pad proizvodnje

Proizvodnja paprike u Hrvatskoj posljednjih godina bilježi promjene. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), prošle godine proizvedeno je ukupno 9.731 tona, od čega je 7.795 završilo na tržištu.

Usporedbe radi, godinu ranije proizvodnja je iznosila 10.451 tonu, sa 7.910 plasiranih na tržište. Ovi podaci ukazuju na smanjenje proizvodnje i distribucije u 2023. godini u odnosu na 2022. godinu.

Ona je više od usjeva, začinska paprika je neizostavni dio našeg kulturnog identiteta.

Problemi s kojima se susreću su standardni za svaku granu poljoprivrede. Tamara Lakatoš napominje da su prošle godine morali primijeniti dodatne mjere za dezinfekciju tla, koristeći zeleno gnojivo i vapno u prahu zbog nedostatka oštrih zima koje bi prirodno uništile patogene.

Balint unatoč tome što detaljno kontrolira proces sušenja, kao i cjelokupni uzgoj, objašnjava kako nekada vrijeme jednostavno nije naklonjeno. "Nakon prošlogodišnje tuče, koja nam je poprilično oštetila plastenike, ove godine imamo prozračnije rasadnike“, kroz šalu će.

Unatoč vremenskim izazovima, bolestima i ekonomskim pritiscima, ovi uzgajivači nastavljaju ulagati svoj trud i strast u proizvodnju, ukazujući na njenu povezanost s kulinarskim naslijeđem regije.

"Za mene, ona je više od usjeva, začinska paprika je neizostavni dio našeg kulturnog identiteta", kaže Zetović, ističući važnost očuvanja autentičnosti baranjske kuhinje.