Pokrovnim usjevima povećajte prinos i bioraznolikost u tlu, evo kako

“Koliko krumpira se može dobiti na ovoj gredici?”, “Kako zapikati češnjak?”, “Imam skroz zaraslu ledinu, što da napravim prvo s njom?” takva i brojna druga pitanja postavljali su polaznici jednodnevne edukacije Kristini Lučić Andrijanić, edukatorici na području vrtlarenja.

Te sunčane subote radionica se održavala u blizini Zagreba, u vrtu polaznice Vide Živković. Njezinom povrtnjaku ovo je bila prva godina, a smjestila ga je na zemljište koje je samo par mjeseci prije bilo prekriveno bagremima i kupinama.

Iako početak rujna, gredice su vrvile plodovima i moglo se samo zaključiti da je Kristina dobra učiteljica, a Vida još bolja učenica.

“Vida je lani u svibnju sve prvo raskrčila ostavljajući neka veća stabla i na jesen je krenula s malčiranjem u debelom sloju. Posijala je i travu da nema golu zemlju, uporno je kosila i stvorio se lijepi pokrov s travom i samoniklim biljkama. Na to je stavila debeli sloj malča i stalno je stavljala što god je imala od granja na dalje”, priča Kristina dodajući kako je svim početnicima najvažnije da se što prije vide rezultati jer to je najbolja motivacija za daljnje vrtlarske pustolovine.

Tlo je temelj svakog dobrog vrta

Tijekom godina upravo su tlo i njegova dobra priprema, postali glavni fokus Kristininih radionica. Kad je prije više od 10 godina ova profesorica glazbe sama počinjala, nije imala današnja saznanja i učila je na greškama. Tada je dopustila susjedu da joj preore zemlju, a danas pokušava svoje učenike naučiti kako izbjeći oranje.

“Tlo ima svoj bogati mikrobiološki život koji se dubokim oranjem uništava. Nekad nemamo izbora jer moramo raskrčiti, ali tamo gdje je u pitanju samo visoka trava, najbolje je pokositi što bliže zemlji i onda dobro pomalčirati”, kaže Kristina.

Jesen je idealno vrijeme za pripremu tla za sljedeću sezonu jer nismo svi u mogućnosti obilno pognojiti naše vrtne gredice nekim kvalitetnim stajnjakom i kompostom, pa najčešće pokušavamo izvući najviše od zemlje koju imamo.

Najčešće su takvi i polaznici njezinih radionica. “Oni možda imaju maksimalno 50 do 100 kvadrata vrta, ali žele svaku godinu imati urod i ne mogu si priuštiti da zemlju odmaraju neko vrijeme kao što veliki proizvođači rade”, kaže.

Pokrovni usjevi poboljšavaju strukturu tla

Otkako se pojavila mineralna gnojidba pokrovni usjevi i sijanje više kultura koje jedna drugu hrane i štite palo je u zaborav, no posljednjih godina sve više u Hrvatskoj i svijetu shvaćamo koliko se time može poboljšati tlo i povećati prinosi.

Sijanjem određenih kultura u određeno vrijeme štitimo tlo od erozije, jačamo njegov mikrobiološki život, poboljšavamo njegovu strukturu, odnosno smanjujemo zbijenost i olakšavamo zadržavanje vode. Pokrovni usjevi odlično su rješenje za početnike, ali i za one koji žele svaku godinu imati vrt, ne mogu pustiti da se odmara duže vrijeme i ne mogu si priuštiti velike količine komposta.

“Imala sam jedan dio u svojem vrtu koji je uvijek slabo rađao pa sam lani, negdje pred kraj listopada, tamo posijala jednu mješavinu mahunarki, kupusnjača i žitarica koju sam kupila preko oglasa. Negdje u svibnju sam pokosila sve što je naraslo skroz pri tlu i ove godine sam prvi put na tom dijelu stvarno imala lijepih plodova rajčice i tikvica”, priča Kristina svoje iskustvo.

Osim što rahle zemlju i omogućavaju bolje korištenje hranjivih tvari i vode za nove biljke, nadzemni dijelovi biljaka korištenih za pokrovne usjeve, odličan su malč koji dodatno hrani zemlju.

"Imate i nešto jako jednostavno što sad u rujnu možete isprobati - heljdu“, spominje Kristina polaznicima. Heljda ima kratku vegetaciju, možete ju na gusto posijati, jer kad radimo takvu gnojidbu ne gledamo hoćemo li ubaciti po sjemenku u rupicu, želimo da što bujnije naraste. Onda ju kroz četrdesetak dana pokosimo, pustimo da se posuši koji tjedan i na tom dijelu posadimo lukovice češnjaka i luka“.

Više raznih biljaka - veća bioraznolikost

Prednost pokrovnih usjeva je i u tome da ne trebate puno gnojiva već možete saditi izravno u zemlju, zato je bolje imati mješavinu više raznih biljaka kako bi se stvorila i veća bioraznolikost u tlu. Za one koji ne stignu posijati ozimu smjesu mahunarki, trava i kupusnjača od sredine rujna do sredine listopada, mogu već u veljači posijati, primjerice, grašak. "Provansalcu treba jedno 60 dana, dakle pustimo ga mjesec dana da raste, pokosimo i kad se taj otkos posuši možemo sijati biljke koje vole tlo bogato dušikom“ dodaje.

Kombinacija leguminoznih (mahunarki) i neleguminoznih (trave i kupusnjače) biljaka najbolje će poboljšati strukturu tla. Nešto iz smjese će možda i podbaciti radi vremenskih uvjeta, nešto će se razviti prije, nešto kasnije, ali smjesom je osigurana fiksacija dušika. Što god odlučili posijati, važno je da uvijek imate na umu da su golo tlo i sadnja samo jedne kulture, najgori smjer za kvalitetno tlo.