Priroda se brine sama za sebe - babure uklanjaju teške metale iz tla

Postoji skoro 5.000 vrsti morskih rakova iz roda jednakonožaca (Isopoda), oko 950 vrsta živi u slatkim vodama, dok na kopnu obitava više od 4.000 rakova tzv. kopnenih babura.

Oniscidae, kopnene babure ili mokrice, podred su viših kopnenih rakova sa 7 pari prsnih nogu. Na prvu nalikuju na kukce, pljosnatog su duguljastog oblika. Prekriveni su hitinoznim člankovitim oklopom. Na glavi imaju dva para ticala i složene oči. Na svakom od 7 slobodnih prsnih kolutića, nalazi se par nogu za hodanje, dok na kratkom zatku imaju dvogranate noge.

Kopneni oblici žive na vlažnim mjestima pod lišćem ili drvetom. Razlikuju se obična ili zidna babura (Oniscus asellus/ murarius), podrumska (Porcellio scaber) i klupčasta (Armadillidium vulgare) koja je česta u Sredozemlju.

Jedini rakovi koji su se prilagodili životu na kopnu

Obična zidna može narasti u dužinu do 16 mm. Živi širom cijele sjeverne i središnje Europe. Svjetlije mrlje na oklopu su mjesta gdje čuva rezerve kalcija, koji onda učvršćuje egzoskeleton nakon presvlačenja. Prvo mijenja stražnju, a onda prednju polovicu oklopa. Boja oklopa varira od smećkaste do tamno sive. Živi ispod kamenja i trulog drveta.

Buba loptica ili podrumska kada osjeti opasnost, zarola se u kuglicu, a mlade nose u tobolcu kao i klokan. Hrana im je propadajuća organska tvar. Često se nalaze kao štetnici na jagodama, no najčešće je na voću koje su već prethodno oštetili puževi. Vrste roda Porcellio gube vodu iz tijela difuzijom iz vodopropusnog oklopa kojem nedostaje voštani premaz. Zbog ovoga, da bi izbjegla isušivanje, često traže vlažna i prohladna staništa da bi minimalizirala gubitak vlage. Drže se mračnih skrivenih mjesta da bi izbjegle susret s grabežljivcima.

Klupčasta može narasti do 18 mm u dužinu. Ova vrsta kopnene babure prilagođena je sušim ekosistemima, te obitava na vapnenačkim terenima u priobalnom području. Iako se većinom hrani trulim biljnim materijalom, ponekad brsti lišajeve i alge s kore drveća. Ponašanje prilagođava vanjskoj temperaturi, pa kad je prohladno izlazi na osunčana mjesta, a kad je prevruće drži se hladnijih i vlažnijih mjesta. Ugiba na temperaturama ispod -2°C i iznad +36°C.

Povećavaju plodnost tla

Hrana im je propadajuća organska tvar, ostaci voća i povrća, raspadajuće bilje i lišće. Kao i gujavice, stvaraju velike količine organske mase koja čini tlo plodnijim. Oni su hrana za guštere i macakline, ponekad čak lisice i sove. Važan su dio hranidbenog lanca kao razlagači nežive organske tvari, te kao hrana za navedene predatore.

Imaju razvijen majčinski instinkt. Zanimljivo je da rađaju žive mlade.

Babure dijele stanište s paucima, kukcima i stonogama koje ih jedu, dok odrasle mogu postati kanibali u vrijeme parenja.  

Prirodni pročišćivači i indikatori onečišćenja

Još istraživanjem iz 1982. godine utvrđeno je da je povećan nivo cinka, kadmija, olova i bakra u probavnoj žlijezdi (hepatopankreasu) britanskih kopnenih babura u vezi s većim i težim organom. Čak 89% cijelog udjela kadmija u tijelu ovih rakova se skladišti u hepatopankreasu. Postavljena je teorija da imaju povećan hepatopankreas živeći u okolišu zagađenom teškim metalima jer ga tako efikasnije detoksificiraju.

Rezultati brojnih studija dokazuju njihovu sposobnost za bioakumulaciju teških metala. Tako bi se prema radu iz 2019. godine vrsta Armadillo officinalis mogla koristiti za monitoring onečišćenja tla teškim metalima.

Poznato je da mogu ukloniti kadmij, arsen i olovo ionizirajući ga. Na taj način sprječavaju prodiranje iona teških metala u podzemne vode. Sposobni su živjeti u jako zagađenom okolišu.

Za obične zidne babure u Velikoj Britaniji istraživanjem je utvrđeno da su korisne u otpadu iz ugljenokopa i gomilama troske. Kada upiju teške metale kao što su olovo i kadmij, u svojoj utrobi kristaliziraju njihove ione. Toksini tih metala pretvaraju se u kuglaste depozite u crijevima babura. 

U znanstvenim se istraživanjima koriste kako bi se utvrdila razina zagađenja metalima. Zna se da niske koncentracije bakra stimuliraju rast mladih babura. Za neke vrste jednakonožaca utvrđeno je da mogu razlikovati lišće s visokim udjelom kadmij-sulfata i izbjegavaju ga konzumirati.

Vraćaju organsku masu u tlo

Probavni sustav ovih stvorenja sadrži mnoge mikrobe koji im pomažu u razlaganju organske tvari. Oslobađajući veliki broj babura u povrtnjak, tlo će ubrzo postati puno plodnije. One vraćaju organsku masu u tlo, pa je lakše dostupna praživotinjama, bakterijama i gljivicama. Dodatno, ovim procesom oslobađa se dovoljno nitrata, fosfata i drugih hranjiva potrebnih za rast biljaka.

Čini se da babure postoje oduvijek. Fosili njihovog pretka trilobita datiraju iz perioda Eocena prije čak 50 milijuna godina, ali samo postojanje nekoliko tisuća vrsta babura na cijelom svijetu sugerira da su preci postojali i prije nego li su se kontinenti odvojili prije oko 110 milijuna godina.

Neobični kućni ljubimci

Zbog svojeg neprijetećeg izgleda i pitomog ponašanja, danas se uzgajaju linije kopnenih babura koje su popularne za držanje kao kućni ljubimci. Jedna od najpoznatijih linija je Punta cana. Terarij za uzgoj treba osigurati visoku vlagu i slabo osvjetljenje, te treba biti ispunjen s podosta trulog biljnog materijala. Tu mogu živjeti i do tri godine.