U plasteniku koji je podigao sredstvima za mlade poljoprivrednike Josip Pešić (31) u zimskom periodu proizvede tri turnusa povrća i zaradi 65.000 kuna. Uz uspjeh na poslu uskoro stiže i velika radost u obitelji. Supruga Ana nosi dvojke.
Tko se misli ozbiljno baviti poljoprivredom mora raditi i proizvoditi cijelu godinu. Inače nema uspjeha, kaže Josip Pešić (31), mladi magistar agronomije iz Biograda na Moru. Dočekao nas je ispred svog plastenika u biogradskom polju na lokaciji Velika Opatija gdje uzgaja zimsko povrće.
"Ovo je već drugi turnus salate kristalke. Posađena je u drugoj polovici prosinca. Vidite, dobro napreduje. Već je razvila rozetu, a za berbu će prispjeti početkom ožujka", kaže.
Nakon kristalke posadit će lubenice, a osim u plasteniku njegov OPG povrće proizvodi i na otvorenom, na ukupno šest hektara, vlastite i unajmljene zemlje.
"Sad je lako, ali do prije nekoliko godina nije bilo tako", kaže Josip kojemu na imanju pomažu majka Nada, otac Budimir (61) i, kad stigne supruga Ana, inače zaposlenica Sveučilišta u Zadru.
Priča obitelji Pešić i o njihovom uspjehu je zanimljiva i poticajna. Počeli su prije 20-ak godina praktički od nule. Otac, inače VKV tokar počeo se posvećivati poljoprivredi nakon što je ostao bez posla u propalom Bagatu, pridružila mu se majka trgovkinja nakon što je i ona ostala bez posla.
"Počeli smo proizvoditi povrće na jedan hektar", podsjeća. On tada još dječak i nešto starija sestra Ivana pomagali su roditeljima. Sestra se u međuvremenu udala, a on nakon srednje Poljoprivredne škole Stanka Ožanića završio studije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i stekao titulu magistra agronomije.
"Škola ima smisla ako ono što naučiš primjenjuješ u praksi", kaže Josip.
Na imanju su od početka pratili inovacije, među prvima uveli navodnjavanje kap na kap, pa folije, malčiranje, agrile za pokrivanje… Proizvodili poriluk, špinat, blitvu, rajčicu i ostalo povrće. Otac je vozio i prodavao na pijacama u Zagrebu. Jedva su spajali kraj s krajem.
A onda kad je diplomirao i osnovao vlastiti OPG Pešić Josip prije šest godina natjecao se za sredstava iz Programa ruralnog razvoja. Prijavio se na prvi natječaj za mjeru 6. - Potpora za pokretanje poslovanja mladim poljoprivrednicima i - prošao. Ukupan iznos od bespovratnih 50.000 eura (381.150 kuna) nije dobio odjednom već u ratama, dinamikom kako je već realizirao projekte s kojima se natjecao.
"Odmah sam kupio traktor, rotodrljaču i plug, a s plastenikom su stvari išle sporije".
Valjalo je, kaže, prikupiti puno papira, skoro kao da gradiš kuću, ishoditi građevinsku dozvolu da možeš početi graditi. Samo konstrukcija, bez glavnog projekta stajala je 200.000 kuna. Sve to trajalo je gotovo dvije godine da bi plastenik, koji se prostire na 1.260 metara četvornih, nakon što je dovršen u srpnju 2019. godine dobio uporabnu dozvolu. Već ujesen iste godine počeli su s proizvodnjom. Posadili prvi turnus salate kristalke u listopadu, drugi sredinom prosinca, a potom u travnju dinje. S dinjama, proizvodnja u plasteniku završava. Počinje na otvorenom gdje Pešići na 4,5 hektara uzgajaju peršin, celer, kelj i mladi krumpir.
"Sada uzgajamo manje kultura, ali veće količine", napominje Josip. Više kultura odjednom ne može se uzgajati i pritom primjenjivati sve agrotehničke mjere i mjere zaštite, a i tržište je krenulo tako da moraš konkurirati s količinom i kvalitetom. Sve što proizvedu prodaju na veliko i to uglavnom otkupnom centru PIK Vinkovci u Polači. "Plaćaju redovito u roku od 30 dana", naglašava.
Zanimalo nas je kakve prinose i prihode ostvaruje u plasteničkoj proizvodnji. Kakva su iskustva?
"Najprije, plastenik ti omogućuje da proizvodiš kad to nije moguće na otvorenom. Zimi, u kasnu jesen i rano proljeće", ističe i pojašnjava: Uvjeti su kontrolirani. Nema straha od mraza i elementarnih nepogoda. Od krupe koja je s klimatskim promjenama na ovompodručju sve učestalija. U dobro opremljenom plasteniku kao što je ovaj možeš regulirati sve vegetacijske čimbenike, od temperature, relativne vlažnosti zraka, trajanja i inteziteta osvjetljenja, koncentracije ugljičnog dioksida (CO2) i dr.
Manji su i troškovi zaštite. Sve u svemu isplati se i svim mladim poljoprivrednicima bi preporučio da svakako idu na plasteničku proizvodnju u kombinaciji s proizvodnjom na otvorenom.
"Primjerice, od dva turnusa salate, kada odbijem troškove proizvodnje, meni ostane oko 37.500 kuna zarade plus 27.500 za turnus lubenica što zajedno iznosi 65.000 kuna dobiti po sezoni. Naravno, ne računajući osobni rad. Bez plastenika u to vrijeme ne bi bilo ni proizvodnje ni prihoda. Znači, isplati se", priča agronom koji ne krije zadovoljstvo dinamikom razvoja i rezultatima koje ostvaruje na svom imanju. U zaštićenoj i u proizvodnji na otvorenom.
"Svoj si na svome. Bolje nego raditi u tuđoj firmi. Imaš koliko zaradiš, a može se zaraditi dovoljno za život pa malo pomalo ulagati i u proširenje poslovanja. Stvarati i podizati vlastitu obitelj", kaže Josip.
On je jedan od onih sretnika koji radi što voli i voli što radi. Za kraj nam je još otkrio da uskoro stižu prinove u obitelji. Supruga Ana, naime, nosi dvojke. Kćer i sina. Blizance! E, pa svaka čast. Čestitke roditeljima, sretno kćerkici i sinu. Svi, zdravi i veseli bili!
Fotoprilog
Tagovi
Autor