Tomatillo ili rajček je biljka koja se uzgaja na sličan način kao rajčica, a sada je vrijeme za proizvodnju presadnica. Na otvorenom se presađuje kada prođe opasnost od mrazeva.
Tomatillo (Physalis philadelphica) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica. On je porijeklom iz Meksika pa se kod nas često naziva meksička rajčica ili rajček. Jedna je od osnovnih povrtnica i namirnica u latino - američkoj kuhinji. Kod nas je ovo povrće još uvijek manje poznato iako uspijeva i u ovim krajevima, a njegov uzgoj je vrlo sličan uzgoju rajčice.
Traži topao, sunčan do polusjenovit položaj koji je zaštićen od vjetra. Tlo treba biti plodno, duboko i rastresito, vlažno i dobro propusno. Sije se u zatvorenom u veljači ili ožujku u teglice, a nakon što dostigne visinu od 4 do 5 cm, presađuje se u zasebne posudice, promjera većeg od 8 cm.
Nakon toga ih smjestite na mjesto s dovoljno svjetla i nižom temperaturom s dnevno – noćnim kolebanjima jer će previsoka ili ujednačena temperatura u ovoj fazi potaknuti izduženi rast i odbacivanje donjih listova.
Na otvoreno se presađuju kada prođe opasnost od mrazeva, najčešće krajem travnja ili u svibnju. Ukoliko se prilikom rasta u zatvorenom prostoru izduži treba ga posaditi malo dublje, ukoso do prvih listova. Na taj način će dio biljke koji je ukopan u zemlju pustiti dodatno korijenje i bolje se ukorijeniti. Preporuča se presadnice saditi na razmak od 80 do 100 cm jer će na taj način imati bujan rast, a za razliku od rajčice njemu nije potreban potporanj.
Kada mu narastu bočne grane s puno plodova, može se dogoditi da će polijegati na tlo pa se tada mogu privezati za potpornje, no to nije nužno, jednostavno ih pustite da polegnu. Grane u dodiru s tlom često puštaju novo korijenje (poput rajčice). Tomatilo nije samooplodan pa je za oprašivanje i zametanje plodova potrebno barem dvije biljke.
Tomatillo je otporna biljka i ne napadaju ga bolesti i štetnici kao što je to kod rajčice. Najveću prijetnju predstavljaju puževi koji mogu jesti plodove koji padnu na tlo.
Za razliku od rajčice, zaperke ne treba uklanjati jer se na njima razvijaju cvjetovi i plodovi. Biljku treba redovno zalijevati. Tlo treba biti stalno vlažno, ali nikako previše jer tada dolazi do truleži cvijeta i pucanja plodova. Preporuča se svakih 10 do 15 dana prihraniti ovu biljku tekućim gnojivom. Preporuča se i tlo oko biljaka pokriti plastičnom folijom ili slamom kako plodovi koji su jako nisko ne bi trunuli na zemlji.
Ima žute cvjetove okrenute prema dolje, a nakon cvatnje pojavljuju se lampioni koji su na početku prazni i izgledaju "napuhnuto". To je zapravo ovojnica koja štiti budući plod od vanjskog utjecaja. Plod u njima brzo naraste i kada je već na polovici svoga rasta, lampioni postanu premali i puknu, ali ostaju kao zaštita na plodovima. Zrelost ploda uočavamo po zreloj vanjskoj ovojnici koja postane suha i smeđa, a plodovi se beru kada se lako odvajaju od stabljike i to najčešće u kolovozu pa sve do kasne jeseni. Jedna biljka može dati i preko 100 plodova.
Oni se ne mogu dugo čuvati, a preporuča ih se umotati u novinski papir i čuvati na hladnom mjestu do dva tjedna. Također se mogu i zamrznuti, ali se prije toga trebaju oguliti i prokuhati u vreloj vodi.
Treba imati na umu da su svi dijelovi biljke otrovni osim ploda pa je potrebno pažljivo skinuti ovojnicu s ploda i ne konzumirati ostale dijelove biljke.
Tagovi
Autorica
