Namjena gomolja je različita. Neki su za kuhanje, dok su drugi za pečenje ili kombinaciju.
U svijetu postoji preko 5.000 sorti krumpira koje se razlikuju po obliku, boji, teksturi, okusu i namjeni u gastronomiji.
Krumpir inače potječe s Anda, iz Južne Amerike, ali se udomaćio posvuda. Pored klasičnih, postoje oni čiji su gomolji i/ili meso ljubičasti, plavi, narančasti ili crveni.
Neke sorte se tradicionalno uzgajaju, dok su druge plod suvremenih dostignuća. Tako se francuska sorta Desiree udomaćila na našem području, većinom kod hobi vrtlara.
Postala je vrlo popularna u svijetu promjenom načina prehrane, odnosno potražnjom za pomfritom. Gomolji su srednji do vrlo veliki, izduženog, cilindričnog oblika. Površina je smeđe obojena, dok je meso svijetlo žuto, brašnasto i čvrsto. Za vađenje dospijeva poslije 95 dana, što znači da je srednje kasni. Odlikuje se sposobnošću dugotrajnog čuvanja, a koristi se u domaćinstvima i prehrambenoj industriji. Kada se skuha ima kremast okus. Koristi se najviše za izradu pomfrita i pirea.
Stara sorta čija vegetacija traje između 110 i 120 dana. Pokožica je crvena, dok joj je meso žućkasto. Može se dugo čuvati ako je uskladištena u povoljnim uvjetima. Koristi se za pripremu različitih jela, kuhan, pečen ili pržen.
Vrlo sličan sorti Kleopatra. Nešto je rodniji, a pogodan je za laka i pjeskovita zemljišta. Ne može se duže skladištiti. Namijenjen je za pripremu pomfrita i pečenje. Pokožica je crvena.
Rana sorta dobrih prinosa. Odlično podnosi proljetne mrazeve. Pogodna je za kuhanje i pečenje. Prilagođava se različitim tipovima tla.
Cijenjena zbog kvalitete gomolja koji su pogodni za pripremu pirea ili za pečenje. Stvorena je u Nizozemskoj. Plodovi su okrugli. Pokožica i meso su žuto obojeni. Ima slatkast okus.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica