Koja je razlika između ekspresnih polutrajnih mesnih proizvoda i domaćeg kulena?
"Vi onda jedite polutrajne industrijske proizvode začinjene E brojevima, pa se vidimo za deset godina, kada budete išli po doktorima". Upravo tako mi je Grga Krajina, vlasnik OPG-a Ambar iz Nuštra odgovorio na pitanje zašto bi mi, pripadnici mlađe generacije, jeli njegov kulen i druge proizvode od svinjskog mesa, kao što su slanina, kobasice, čvarci, kada nas sa svih strana bombardiraju da pazimo na unos masti u organizam.
Jednostavni i iskusni odgovor Krajine, inače pročelnika za društvene djelatnosti u Vukovarsko-srijemskoj županiji, me šokirao. Gledam masne i papirkom začinjene delicije na njegovom štandu na nedavno postavljenom Biogradskom stolu. Sve zove - probaj me. Međutim, odbija me internet edukacija osviještenog pripadnika generacije Y, odraslog na čokolešniku i parizeru. Internet je pun alarmantnih upozorenja o oprezu prilikom konzumiranja masti. Masnim slovima podebljana su riječi trans masne kiseline, kolesterol, začepljenje krvnih žila, infarkt, smrt. Sve zuji na oprez i ističe potrebu za zečjom prehranom, a na delicije kao kulen i slaninu gleda se kao na prehrambeni grijeh. A onda se nasuprot mene nađe pripadnik generacije odrasloj na domaćoj seoskoj hrani, svinjskoj masti i slanini koji jednim odgovorom baca sumnju na sve te internetske prehrambene savjete.
Grga Krajina je dugogodišnji proizvođač kulena i svih drugih proizvoda od svinja iz njegovog vlastitog uzgoja. Naglašava posebno riječi vlastitog uzgoja i objašnjava kako se ne može pravi kulen napraviti od mesa iz lanaca. U povijest je ušao kad je napravio kobasicu dugu 500 metara. Član je Udruge Slavonski kulen i zaklinje se kako će se na njegovom imanju dok je živ on praviti.
"Ovo ti je happy meat, sretno meso", govori Grga Krajina dok pokazuje kulen rubin crvene boje proizvedenog od mesa svinje hranjene ječmom i objašnjava što je to happy meat:
"To je meso od životinja koje se sporo hrane. To nisu one svinje koje se drže na rešetki i intenzivno hrane koncentratom. Svoje svinje držim do dvije godine, hrane se polako, držimo ih u živici, u širokim ispustima. Ta životinja ima prirodan život. Nakon dvije godine, kada dosegne određenu težinu, koljemo je i pravimo naše proizvode. Od začina u obzir dolazi samo bijeli luk, crvena začinska slatka, ljuta paprika i kuhinjska sol. Nema pojačivača okusa, E brojeva, drugih kemijskih supstanci koje vi i moja djeca jedete jer su vas na njih naučili.
Slavonski kulen i druge naše domaće delicije mnogi bi željeli kopirati i proizvoditi, ali ne mogu jer je na našoj strani duga tradicija proizvodnje svinja", kako kaže Krajina. Nažalost, uzgajivača svinja je sve manje, ali kulen opstaje.
"Nažalost, svinja nestaje. Nestaju i oni uzgajivači svinja na tradicionalan način, ali i oni koji se bave intenzivnim uzgojem. Europa je tu daleko jača od nas. Pozitivna stvar u cijeloj priči jest što je kulen posljednjih godina doživio svoju renesansu. Kulen je naš autohtoni proizvod. U razdoblju Protureformacije u 18. stoljeću spominje se kulen kao proizvod. Ima više termina - kulin, kuljen. Kulen ima svoju budućnost jer je on najbolja kobasica na svijetu", kaže Grga Krajina.
Zato je bolje između dvije fete kruha staviti kulen, domaću slaninu, dalmatinski ili istarski pršut, a ne šunku za pizzu s cijenom manjom od tri kune za deset dekagrama.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor