Pretraga tekstova
Sestra Doris jedina je redovnica u Njemačkoj, a i najvjerojatnije i u svijetu, koja proizvodi pivo.
Walburga Engelhard rođena je 1949. godine, s 13 godina je došla u internat, sa 17 završila školu, a s 18 počela započela "naukovanje" za proizvodnju piva i slada. Nakon dvije godine položila je ispit, a onda sedam godina radila u pivnici u Saarlandu.
Sa svojih 22 godine upisala se kao novakinja u Red siromašnih sestara franjevki Svete obitelji u Mallersdorfu te ondje dobila ime Doris. No, s proizvodnjom piva nije stala.
Tjedno ova njemačka franjevka proizvede 38 hektolitara piva i ponosna je na svoj posao, piše nedjelja.ba.
Ponedjeljkom joj radni dan počinje već u 3.30 sati. Toga dana se priprema pivo čija gajba na tržištu košta 14 eura. Tjedno proizvede oko 60 gajbi.
U lipnju 2014. dobila je odličje i priznanje Donje Bavarske. U proizvodnji piva pomaže joj i njezina susestra Regelind (83) koja je 40 godina provela kao misionarka u Južnoj Africi. Tu je i radnik Mladen Marjanović koji je prije 25 godina došao kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.
Treba napomenuti da u cijelom samostanskom kompleksu u Mallersdorfu radi 260 djelatnika. Sestra Doris jedina je redovnica u Njemačkoj, a i najvjerojatnije i u svijetu, koja proizvodi pivo.
Kako izgleda njezin dan, pogledajte u videu:
Tagovi
Samostansko pivo Doris Engelhard Proizvodnja Časna sestra
Autorica
Više [+]
Hobi vrtlarica i zaljubljenica u prirodu s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
prije 6 dana
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje