Svjetska mliječna industrija aktivna je u pretvaranju ostataka hrane u stočnu, a novije studije pokazuju da hranidba s relativno visokim udjelom nusproizvoda može održati ili poboljšati performanse preživača.
Jedna trećina hrane koja se godišnje proizvodi u svijetu za prehranu ljudi, što je oko 1,3 milijarde tona, izgubljena je ili bačena. O ovom se problemu govori sve više, a posljednje vijesti dolaze stočarske i voćarske proizvodnje.
Naime, svjetska mliječna industrija aktivna je u pretvaranju ostataka hrane u stočnu, a novije studije pokazuju da hranidba s relativno visokim udjelom nusproizvoda može održati ili poboljšati performanse preživača, piše DairyGlobal. Naime, u jednoj studiji stoji da mliječne krave koje se hrane takvom hranom, za razliku od one žitaricama ili grahoricama, imaju sličan unos suhe tvari i prinos mlijeka u usporedbi s kravama koje se hrane uobičajeno.
Mliječne krave u SAD-u konzumiraju oko 306 milijuna kilograma takvih ostataka dnevno koji uključuje pekarski otpad, onaj od konzerviranja kukuruza, ostatke povrća i slično, navode u udruzi Northwest Dairy Association.
Sličan trend postoji i u Indiji i to zbog visokih cijena i ograničene opskrbe sirovinama, a u Kanadi postoji program Loop koji povezuje stočare s trgovinama mješovitom robom kako bi koristili njihove otpatke.
U Europi ovakav način hranidbe nije reguliran zbog čega se Europsko udruženje mljekara (EDA) nada ažuriranju propisa u vezi s korištenjem otpada u hrani za životinje. Direktorica tog udruženja Hélène Simonin-Rosenheimer napominje da su prepreke korištenju otpadaka za stočnu hranu trenutno velike zbog zabrinutosti za sigurnost životinja.
Znanstvenici s tehnološkog sveučilišta Nanyang (NTU) u Singapuru otišli su korak dalje pa od kore i sjemenki durijana izrađuju antibakterijske gel zavoje. Režu ga, zatim smrzavaju te ekstrahiraju celulozni prah. Njega kasnije miješaju s glicerolom, a smjesa postaje meki hidrogel od kojeg proizvode zavoje, piše reuters.
"U Singapuru godišnje konzumiramo oko 12 milijuna durijana od kojeg jedemo samo "meso", a ljuska i sjemenke se bacaju", rekao je profesor William Chen, direktor programa za znanost i tehnologiju hrane na NTU -u. Međutim, napomenuo je kako se ta tehnologija može koristiti i za druge ostatke poput ljuski soje i žitarica.
Istraživači kažu da je korištenje otpadnih materijala i kvasca za antimikrobne zavoje isplativije od proizvodnje konvencionalnih, čija antimikrobna svojstva potječu od skupljih metalnih spojeva poput iona srebra ili bakra.
Tagovi
Autorica