Pratite prisutnost cikada i na vrijeme zaštitite šećernu repu

S približavanjem žetve ozimih žitarica proizvođače šećerne repe očekuje jedno od najosjetljivijih razdoblja u vegetacijskoj sezoni, intenzivniji let cikada koje mogu uzrokovati ozbiljne štete na usjevima i značajno ugroziti kvalitetu sirovine za preradu.

Na opasnosti koje donosi ovo razdoblje upozorio je Miroslav Periškić, koordinator sirovinskih poslova Hrvatske industrije šećera (HIŠ), istaknuvši kako je upravo sada ključno provoditi intenzivan monitoring i pravodobnu zaštitu usjeva.

"Iza nas je vrijeme cvatnje pšenice i ječma, a ono što nam prethodi je žetva ozimih žitarica. U tom razdoblju dolazi do intenzivnijeg leta cikada koje napuštaju prijašnje stanište te se sele na nove kulture, ponajviše šećernu repu", upozorava Periškić.

Pojačano pratiti prisutnost cikada

Prema njegovim riječima, posebno osjetljivo razdoblje započinje dva do tri tjedna prije žetve ozimih žitarica te traje još dva do tri tjedna nakon nje. Upravo tada potrebno je pojačano pratiti prisutnost cikada iz rodova Reptalus i Hyalestes pomoću žutih ploča postavljenih u usjevima šećerne repe, ali i redovitim obilaskom proizvodnih površina.

Nakon početka leta cikada problem nastaje ako je jedinka ujedno i prijenosnik virusa fitoplazme. Tada dolazi do zaraze nove biljke domaćina. Fitoplazma ulazi u floem biljke, odnosno njezin provodni sustav kojim kolaju biljni sokovi. Ondje se hrani, razmnožava i postupno uzrokuje poremećaje u fiziološkom sustavu biljke.

Simptomi zaraze vrlo su slični posljedicama suše. Najprije dolazi do pada turgora (unutarnjeg tlaka) biljke, zatim promjene boje lista iz zelene u žutu, a korijen gubi vodu, postaje savitljiv i gumozan te podložan napadima gljivica i sekundarnim infekcijama.

"Preporuka za suzbijanje cikada je primjena sistemičnih insekticida koji imaju produženo djelovanje kako bi se ‘pokrilo’ najosjetljivije razdoblje njihova leta. U ovoj proizvodnoj godini na raspolaganju imamo tri različita sistemična insekticida uz već dobro poznate kontaktne, što je dovoljno za optimalnu zaštitu od ovog štetnika", ističe Periškić.

Dodaje kako sirovinska služba HIŠ-a redovito obilazi proizvođače, planski postavlja žute ploče u usjeve te sustavno prati let cikada na cijelom sirovinskom području. Proizvođači se pritom pravodobno informiraju o stanju na terenu i potrebi za tretiranjem usjeva.

Posebno naglašava važnost održavanja higijene proizvodnih površina. To podrazumijeva suzbijanje svih korova koji mogu biti potencijalni domaćini ovim štetnicima, kako unutar samih polja tako i na uvratinama, uz kanale i poljske puteve.

Proizvođači: "Svaka godina sve je izazovnija"

Branko Pupić, vlasnik OPG-a Pupić iz Silaša, čije smo polje obišli, kaže kako šećernu repu proizvodi već 25 godina te da unatoč brojnim izazovima ne planira odustati od proizvodnje.

"Neprekidno ju radim već 25 godina. Radili smo je i prije rata za osječku šećeranu, a danas surađujemo s HIŠ-om nakon ujedinjenja šećerana. Imamo jako dobru suradnju i veliku tehnološku podršku naših stručnjaka koji obilaze proizvodnju i vode računa o svemu", ističe Pupić.

Dodaje kako iskustvo pomaže, ali da je proizvodnja iz godine u godinu sve zahtjevnija.

"Svaka godina je sve izazovnija. Sve je više štetnika, cikada i bolesti, ali ne posustajemo. Kažu da opstaju najjači, a mi nemamo namjeru prekidati proizvodnju šećerne repe. To mi je i dalje kultura broj jedan", kaže.

Pupić obrađuje oko 50 hektara zemlje, od čega je desetak pod kraljicom ratarske kulture "Nisam veliki proizvođač, ali zadovoljan sam prinosom i suradnjom s HIŠ-om. Nadam se da su i oni zadovoljni sa mnom", dodaje.

Posljedice moguće zaraze osjećaju se kroz cijeli proizvodni lanac

Periškić pak upozorava kako se posljedice prisutnosti trule i gumozne repe ne osjećaju se samo na polju nego se protežu kroz cijeli proizvodni lanac – od prijema i laboratorijske kontrole do tehnološke prerade i kvalitete finalnog proizvoda.

Već pri prijemu otežano je uzorkovanje i manipulacija sirovinom zbog povećanog udjela mekanog, raspadnutog i dehidriranog korijena. Takva repa usporava dopremu i istovar te smanjuje protočnost prijemnih linija.

U laboratorijskoj kontroli pokazuje lošiju tehnološku kvalitetu, niži sadržaj šećera te povećan udio nečistoća i produkata razgradnje, što negativno utječe na procjenu iskorištenja i preradbene vrijednosti sirovine.

Cikade zadale težak udarac njemačkoj industriji šećera, bakterijske zaraze poharale usjeve

Problemi se dodatno intenziviraju u samom pogonu za preradu. Prerada gumozne i oštećene šećerne repe uzrokuje dodatna opterećenja u pranju, rezanju i difuziji, uz povećanu mikrobiološku aktivnost i otežanu stabilnost tehnološkog procesa.

"Posljedično dolazi do smanjenja dnevnog kapaciteta prerade, povećane potrošnje energije, vode i pomoćnih sredstava te većih tehnoloških gubitaka tijekom proizvodnje. Takvi poremećaji mogu se odraziti i na kvalitetu finalnog proizvoda, odnosno na stabilnost proizvodnje, iskorištenje šećera i ukupnu ekonomičnost prerade", upozorava Periškić.

Zaključno ističe kako je pravodobno suzbijanje negativnog učinka cikada od iznimne važnosti kako bi se osigurala kvalitetna proizvodnja kroz cijeli lanac, od polja i proizvodnog pogona pa sve do krajnjeg potrošača.

"Cilj je imati proizvod vrhunske kvalitete koji je proizveden uz minimalne tehnološke gubitke i na ekonomski održiv način", poručio je koordinator sirovinskih poslova Hrvatske industrije šećera.

Trula repa povećava gubitke i troškove prerade

Josipa Previšić, koja je tijekom kampanje zadužena za rad sirovinskog laboratorija u HIŠ-u, potvrđuje kako dolazak trule i gumozne repe predstavlja velik izazov za tvornicu.

"Kada imamo najavljen dolazak takve repe u krug tvornice, nakon analiza digestije, kalija, natrija i dušika svaki kamion posebno izdvajamo kako bismo utvrdili koliki je udio trule sirovine", objašnjava Previšić.

Najveći problem nastaje tijekom skladištenja i prerade. "Dolazi do lošijeg iskorištenja šećera, stvaranja invertnih šećera i povećanih gubitaka. Zato nastojimo da se takva repa što kraće zadržava u krugu tvornice, najviše 24 sata, eventualno dan i pol", kaže.

Ističe kako je takav način rada izuzetno logistički zahtjevan, ali nužan kako bi se smanjili tehnološki gubici. Problemi se nastavljaju i u procesu prerade.

"Tada imamo problem ekstrakcije šećera iz korijena. Rezanci takve repe puno se teže prešaju nego kod zdrave, što povećava potrošnju energije tijekom sušenja", pojašnjava.

Dodaje kako povećana količina nešećera dodatno smanjuje iskorištenje. "Znamo da jedan kilogram nešećera na sebe veže oko 1,5 kilograma šećera, što znači dodatne gubitke tijekom prerade", navodi.

Potrošnja energije gotovo se udvostručuje

Poseban problem predstavlja povećana potrošnja energije tijekom prerade oštećene repe.

"U godinama kada prerađujemo zdravu, potrošnja toplinske energije kreće se između 1.500 i 1.600 kilovatsati po toni. Kada prerađujemo trulu i gumoznu , ta se potrošnja povećava na između 2.500 i 2.900 kilovatsati po toni", upozorava Previšić. To, dodaje, izravno povećava ukupne troškove proizvodnje šećera.

Na probleme s kvalitetom finalnog proizvoda upozorava i glavna voditeljica za kvalitetu Maja Vulić. "Ulaskom loše sirovine povećava se alkalitet i boja sokova, što rezultira lošijom kvalitetom šećera koji izlazi izvan naših granica specifikacije", kaže Vulić. "Takav šećer na tržištu postiže nižu vrijednost te se ne može plasirati kao standardni proizvod nego završava kao neuvjetni kojega moramo ponovno prerađivati", zaključuje.

Svi zainteresirani za više informacija o mogućnostima uzgoja šećerne repe u kooperaciji pozvani su ispuniti donji obrazac.