Pravilo od 5 sekundi kada hrana padne na pod: Istina ili mit?

Nepisano pravilo tvrdi da ako hrana provede samo nekoliko sekundi na podu, točnije pet do deset, prljavština i bakterije neće ju kontaminirati. Drugim riječima, sigurna je za konzumaciju. 

No, slažu li se s tim mikrobiolozi provjerio je portal foodfacts.news. 

Prof. dr.sc. Hrvoje Pavlović s osječkog Prehrambeno- tehnološkog fakulteta, kaže nam da je tvrdnja jedan od urbanih mitova. 

"Svi smo tijekom života došli u sličnu situaciju i najčešće nismo imali baš nikakvih zdravstvenih problema, ali koliko je to znanstveno točno?“, uzvraća pitanjem i odmah odgovara da s gledišta mikrobiologije hrane, situacija nije baš bezazlena.

Sigurnost za konzumaciju ovisi o brojnim parametrima

Hoće li proizvod koji podignemo s poda biti zaista siguran ovisi o brojim parametrima, pojašnjava navodeći da ako je površina na koju padne onečišćena većim brojem mikroorganizama, veći broj će se i prenijeti na hranu.

S većim brojem mikroorganizama, povećava se i mogućnost prisustva onih patogenih.

I sama površina igra veliku ulogu u prenošenju stanica na hranu. Tako se s tepiha prenosi manje stanica u usporedbi s pločicama ili drvenim površinama.

“Nije svejedno niti koliki je udio vlage u hrani“, napominje ovaj mikrobiolog pojašnjavajući da će se na vlažnijim namirnicama poput narezanog voća i sličnog mikroorganizmi lakše prenijeti s površine u usporedbi s primjerice tvrdim bombonima ili čokoladom.

Zdravi pojedinci, najčešće, neće doživjeti ništa neugodno nakon konzumiranja hrane koja je pala na pod, kaže profesor

Objašnjava da se i sami mikroorganizmi razlikuju prema sposobnosti pričvršćivanja na površine, pa se tako bakterije s bičevima ili cilijama - "dlačicama" lakše lijepe. 

No, ističe kako uvijek treba imati na umu da je hrana koju konzumiramo rijetko sterilna i mikroorganizmi kojima smo izloženi (ako se ne radi o patogenim) utječu na naš imunološki sustav čineći ga spremnijim za ostale mikrobiološke izazove. “Stoga, zdravi pojedinci najčešće neće doživjeti ništa neugodno nakon konzumiranja hrane koja je pala na pod“, uvjerava nas osječki profesor.

S druge strane, situacija se značajno mijenja kada se radi o bolesnim osobama, osobama s oštećenim imunološkim sustavom, dojenčadi i djeci, trudnicama i starijim osobama koji lakše podliježu infekcijama.

“U takvih osoba se ne preporučuje konzumirati proizvode koji su pali na pod, čak i kada se radi o vrlo kratkom vremenskom periodu od tri sekunde“, upozorava ovaj sveučilišni stručnjak.

Nema konkretnog odgovora, potrebno je istraživanje

Da je jako teško odgovoriti na ovo pitanje kažu nam mikrobiolozi iz Službe za zdravstvenu ekologiju pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “dr. Andrija Štampar“.

“Nije svejedno kakva je hrana pala na pod“, navode dodajući da je sigurno da se ne može pojesti sve što padne na pod i pokupi čak i za jednu sekundu.

Kao i profesor Pavlović pojašnjavau da je bitno kakav je pod odnosno kakva je površina na koju je hrana pala.

Nije isto ako je glatka ili hrapava, s utorima ili bez, a važno je i koliko je kontaminirana.

“Prema tome, ovo pitanje nema konkretan odgovor nego bi se trebalo napraviti ispitivanje za pojedine vrste hrane i pojedine vrste površina te njihove kombinacije“, zaključuju iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “dr. Andrija Štampar“.

Američka studija kaže…

U Americi je pak provedena studija u kojoj su korištene površine od nehrđajućeg čelika, pločica, drveta i tepiha, a vrste hrane koju su uključili u istraživanje bile su lubenica, kruh, kruh s maslacem i gumeni bomboni.

“Neki se prijenosi odvijaju 'trenutno', u vremenu manje od jedne sekunde opovrgavajući pravilo od pet sekundi“, ističu tamošnji znanstvenici.

Hrana s najvećom stopom prijenosa mikroorganizama bila je lubenica bez obzira na vrijeme kontakta što prema njima može biti posljedica više čimbenika. Kada se reže vrlo je vlažna, a poznato je da vlaga olakšava prijenos bez obzira je li kontaktna površina suha ili mokra.

Lubenica također, pojašnjavaju, može imati ravniju, ujednačeniju površinu na mikroskopskoj razini od kruha ili gumenih bombona.

Nadalje, uočili su niže stope prijenosa mikroorganizama s tepiha na hranu što potvrđuje gore navedene izjave.

“Ovo istraživanje pokazalo je da duže vrijeme kontakta rezultira većim prijenosom, ali također pokazuje i da su drugi čimbenici uključujući prirodu hrane i površinu od jednake ili veće važnosti“, zaključuju ovi znanstvenici.

Više o samoj studiji možete pročitati ovdje.