Koja je uloga kalcija u ishrani uzgajanih biljaka?

Kalcij, bitan element u ishrani uzgajanih biljaka, u tlu se nalazi u nezamjenjivom obliku u raznim mineralima kao što su kalcijev karbonat, kalcit, dolomit, kalcij fosfati, apatiti, silikati. Ovi oblici su nepristupačni i tek nakon razlaganja mogu biti usvojeni od strane biljaka. Na topivost kalcijeva karbonata najveći utjecaj ima ugljični dioksid pomoću kojeg prelazi u bikarbonatni oblik i postaje pristupačan za usvajanje.

"Ali, bikarbonatni ion je jako pokretljiv i lako se ispire iz gornjih slojeva tla. Kalcij se također u tlu nalazi u zamjenjivom obliku, vezan za adsorptivni kompleks, kao i u zemljišnoj otopini odakle je lako pristupačan biljkama", kaže stručna savjetnica Jorgovanka Vlajkovac.

Zbog načina iskorištavanja zemljišta i neunošenja ovog elementa putem gnojiva u dovoljnim količinama, često, kako kaže, dolazi do njegovog potpunog gubitka iz oraničnog sloja, što ima za posljedicu povećanje kiselosti (smanjenje pH vrijednosti) tla, a time i razaranje složenog zemljišnog kompleksa, ispiranje ostalih hraniva, narušavanje strukture tla i naravno njegov nedostatak kao biogenog elementa za biljke.

Kalcizacija - jedina mjera neutralizacije

Kalcij se iz zemljišta odnosi prinosom uzgajanih biljaka, a samim prelaskom u pristupačan oblik praktično je nezaštićen od ispiranja i većina naših tala ostaju bez njega u oraničnom sloju.

"Jedina mjera popravka, odnosno neutralizacije je izvođenje kalcizacije, odnosno unošenje kalcijevih gnojiva. Za nju se mogu koristiti negašeno i gašeno vapno, vapnenac, lapor, njival, saturacijski mulj i drugi koji se razlikuju samo u sadržaju kalcijeva oksida", kaže ova stručnjakinja.

Treba li se navedena mjera obaviti kao meliorativna kazuje nam kemijska analiza tla kojom se određuje pH vrijednost. Inače sumnja proizvođača u kiselost može se potvrditi i prosmatranjem biljaka. Na kiselim tlima usjevi su neujednačeni, kržljavi, listovi su ljubičasti ili žuti, biljke se lako sparuše.

Koliko je potrebno vapna?

Nakon obavljene analize tla određuju se količine vapnenog materijala koje su potrebne. Pri određivanju, treba uzeti u obzir mehanički sastav tla, prisustvo organske tvari i podnošljivost kulturnih biljaka prema vapnu. Uzima se da tla ispod 5,5 pH i ispod 70 posto zasićenosti bazama zahtijeva kalcizaciju (ispod 50 posto zasićenosti bazama je velika potreba).

"Količine vapna se kreću od tri do pet tona po hektaru, ovisno od vrijednosti pH, a ovu mjeru je najbolje izvoditi nakon skidanja strnih žitarica kako bi bilo dovoljno vremena za preobražaj vapnenog sredstva i za uspostavljanje ponovne ravnoteže u tlu", kaže i dodaje da će tako do proljeća "šok" izazvan kalcizacijom nestati.

"Poželjno je s vapnenim materijalom unijeti i stajsko gnojivo i sve dobro izmiješati sa zemljom. Kalcizacija treba prethoditi kulturama koje se uzgajaju u sljedećoj godini - lucerna, kukuruz, suncokret", dodaje ona.

Učinci ove mjere vide se, kako kaže, već u prvoj godini, ali tek u drugoj se plodnost tla stabilizira, a prinos i kvaliteta se povećavaju značajnije. U slučajevima gdje je agrokemijska analiza pokazala da su tla kisela i jako kisela postupak treba ponoviti dvije godine nakon prvog unošenja vapnenog sredstva.