Košnja lucerne - kada i kako? Evo nekoliko savjeta

Vrijeme je za košnju drugog otkosa lucerne (Medicago sativa L.) za sijeno, ali naši poljoprivrednici trebaju znati da se vegetacijski period lucerne razlikuje po otkosima. Prvi otkos traje najduže, 42 do 45 dana, drugi i treći 26 do 30 dana, četvrti oko 35 dana, dok zadnji ima najduže vegetacijsko razdoblje zbog boljeg prezimljavanja i startanja ove kulture u proljeće.

Bilo da se koristi u vidu zelene krme, sijena ili silaže, po pravilu se kosi, ako se ne koristi kao ispaša. Tijekom proizvodne godine, obavlja se tri do pet košnji. Visina reza, posebno prvog otkosa, treba iznositi sedam do 10 centimetara. Ovo se praktcira da bi se što bolje razvio korijenov vrat s većim brojem grana, odnosno pupoljaka za naredni otkos, a i radi boljeg iskorištavanja krme.

Svježa, sijeno ili silaža

Lucerna se koristi kao svježa zelena krma tijekom cijele vegetacije (prema planu hranidbe stoke) ili kao spravljeno sijeno ili silaža. Rijeđe se koristi kao ispaša, jer kod preživača može doći do nadimanja pa i uginuća. Najbolja kvaliteta tih proizvoda postiže se košnjom u početku cvjetanja.

Kako napraviti kvalitetnu silažu i sjenažu?

Smatra se da uzastopno košenje lucerne u razmacima najviše 20 dana (to je otprilike početak butonizacije ili "pupoljanja"), umanjuje proizvodnu sposobnost biljaka do 50 posto. Ako se košnja obavi pred početak cvjetanja, sadržaj rezervi hranjivih tvari se smanjuje na 12 posto. Prekasnim košenjem dobiva se nešto veći prinos, ali znatno grublja, starija i lošija hrana (sijeno), koju stoka nerado ili uopće ne jede. Znatno je snižen sadržaj sirovih proteina, a povećan sadržaj celuloze, koja je malo probavljiva. 

Razmak između košenja

Između pojedinih otkosa mora proći dovoljno vremena da se sintetiziraju u listu dovoljne količine organske hrane za narednu regeneraciju lucerne i ishranu korijena. Razmak između otkosa ne bi smio biti kraći od 30 do 35 dana. Jedino zadnji jesenski otkos treba biti košen nešto kasnije (50 do 60 dana poslije prethodnog) da bi se korijen i "krunice" osigurale kao hrana za zimu.

Kada je riječ o sijenu, lucernu za prvi otkos najbolje je kositi u početku cvjetanja prvih cvjetova u cvastima prvih konusa većine biljaka, jer tada usjev ima dovoljno vremena da stvori rezerve u korijenu pored prinosa nadzemne mase, koji obećava odličnu kvalitetu sijena. Naredni, drugi otkos i ostale otkose osim posljednjeg, najbolje je obaviti na samom početku cvjetanja lucerne.

Izbor trenutka za košnju pri spravljanju sijena, vrlo je značajan čimbenik kvalitete sijena, a to se naročito odnosi na list koji nosi 70 posto sirovih proteina ukupne mase, jer nepravovremenom košnjom često otpadne i više od 80 posto lista i veliki gubici su u prinosu i hranjivoj vrijednosti.

Nekoliko korisnih savjeta

Od 14 do 19 sati se smanjuje sadržaj sirovih proteina, što treba uzeti u obzir prilikom određivanja vremena košnje. Treba izbjegavati ulaženje u lucerište tijekom kišnog, vlažnog vremena, jer jače gaženje prorjeđuje i skraćuje dužinu života biljaka.

Sušenje lucerne treba biti što kraće, ali sadržaj vlage u organskoj masi se mora dovesti na 16 do 17 posto, kako se sijeno ne bi pokvarilo. Silira se kada sadrži 60 do 62 posto vlage ili nešto starija (faza punog cvjetanja) zbog većeg sadržaja suhe tvari. Sjenažu predstavlja konzervirana lucerna sa 40 posto vlage.

Prosječni prinos zelene mase joj je 40 do 50 t/ha, a sijena 8 do 10 t/ha.