Ne odustaju od ratarstva, iako im je teže nego slavonskim kolegama

Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Martinskoj Vesi, nedaleko Siska, žive Ivica i Maja Šarec sa svoja tri sina. 

On je po struci sistemaš, inženjer informatike, a ona ekonomistica. Godinama su radili u Herbosu, a doma obrađivali 50-tak hektara zemljišta. Nakon što je ta tvrtka završila u stečaju, a Maja u blaženom stanju, odlučili su se baviti isključivo poljoprivredom. I nisu požalili. 

Posjetili smo ih u njihovom domu kojega su sagradili na mjestu koje je nekoć bila štala s 30 muznih krava. Prije je u Posavini svaka kuća u selu imala desetak krava, a danas imaju jednog farmera s 30 krava u sustavu krava-tele, pričaju nam supružnici Šarec.

Oni svoju budućnost vide u ratarstvu. Njihovo selo okružuju velike table pod pšenicom, sojom, repicom... To je zemljište nekoć obrađivao kombinat Posavka. Osamdesetih godina prošlog stoljeća tu se radilo planski, iskrčene su šume i livade, napravljena je komasacija i melioracija.

Kiša lani napravila darmar

S druge strane Save - potpuno druga priča, katastar je još iz doba iz Austro-Ugarske Monarhije.

"Mi smo u Posavini dosta nisko, to nam je najveći problem. Lani je u svibnju palo puno kiše koja je napravila darmar. Dva tjedna smo "plivali“, gubitak je bio oko 500-600 eura po hektaru na pšenici i uljanoj repici“, rekao nam je Ivica i dodao da su na kukuruzu generirali gubitak presijavanjem i kasnom sjetvom u lipnju.

Nikad se ne ponovi da su dvije godine za redom iste, pa se nadaju da će ova biti bolja. Međutim, proizvodnju na otvorenom ne prepuštaju slučaju. Koriste nove tehnologije i bakterijska gnojiva.

Većinu proizvodnje prodaju na stranim tržištima

Obitelj Šarec obrađuje ukupno140 hektara, kako Ivica sa smješkom kaže, nisko profitabilnih kultura: kukuruz, soju, pšenicu i uljanu repicu. Polovica površina je u njihovom vlasništvu, dok je ostatak privatno zemljište i državno u zakupu.

Sade u četveropolju po 35 hektara. "Radimo konzervacijsku poljoprivredu već 6,7 godina. Kod mene ide plug jedino poslije kukuruza, ostalo sve na podrivač“, priča nam komentirajući nove eko sheme koje poljoprivrednicima od lani donose dodatnu potporu po hektaru.

Mehanizaciju su sufinancirali europskim fondovima, što im je pomoglo da unaprijede proizvodnju. U toj poljoprivednoj priči nisu sami.

Udružili su se s drugim gospodarstvima u okolici i osnovali proizvođačku organizaciju "Posavina i Moslavina“, koja danas broji 32 člana s 3.500 hektara zemljišta.

Kod nabave i prodaje robe zajednički nastupaju na tržištu, a 70 posto proizvodnje izvoze u Italiju, Mađarsku i Austriju. Proizvođačka organizacija "Posavina i Moslavina" d.o.o. izravno pregovara s uljarama i mlinovima u inozemstvu. Blizu su tržištima na koja izvoze svoju robu, pa je i transport jeftiniji, za razliku od slavonskih proizvođača.

"Jučer smo potpisali otkup kukuruza na zeleno, prije sjetve. Eno u vrećama je, znamo inpute i outpute, kalkuliramo s prosječnim prinosom od 10 tona vlažnog zrna. Tako radimo već godinama i nikad nismo imali problema s naplatom iz inozemstva, dok je s našima natezanje svake godine“, ističe Šarec, koji je ujedno i predsjednik te proizvođačke organizacije.

Oni zajedno godišnje proizvedu 12.000 tona kukuruza i 6.000 tona pšenice (od toga tisuću je durum).

Soje proizvedu 2.500 tona, a imaju i Dunav Soja certifikat. Uljane repice ove godine će imati oko tisuću tona na 300 hektara. "Repica je u padu zbog restrikcija oko insekticida, nemate se čime obraniti. To stvara veliki problem, visoki su ulazni troškovi, a slab prinos i cijena“, kaže.

Ipak, ne odustaju od proizvodnje, ulažu mnogo, a na pitanje planira li mijenjati kulture i je li možda povrće opcija, on odgovara da nije.

"Povrće ne možemo raditi jer ono zahtjeva kvalitetnu i laganu zemlju, a toga nemamo u Posavini. Ne mislimo ići na neke nove kulture, po meni su i ove dohodovne ako se dobro radi“, kazao je.

Koristili AZOTER gnojiva

U njihovoj proizvođačkoj organizaciji prate modernu tehnologiju, radi se s rasipačima s vagom, prskalicama sa sekcijskom kontrolom putem GPS upravljanja rasipača i prskalica, kao i autopilota na traktorima. Isto je i sa zaštitom "Kod nas pšenica nikad ne ide bez tri zaštite“, kaže Šarec koji se ne libi primijeniti nove folijarce.

Lani je na soji i uljanoj repici koristio tekuće bakterijsko gnojivo Azoter L za folijarnu prihranu. Bakterijsko gnojivo kompenziralo je 40 kg dušika po hektaru iz bakterije koje bi inače morao nadomjestiti iz mineralnog gnojiva u količini od 150 kg KAN-a. 

"Radimo konzervacijsku poljoprivredu, pšenica se skida, ide malčiranje slame, podrivanje, kratka tanjurača. Ja sam išao na žetvene ostatke na slamu, gdje sam primjenio bakterije i razlika je vidljiva – brže razgrade žetvene ostatke“, pojašnjava. 

"Azoter L, kojega je koristio Ivica, sadrži specijalnu vrstu bakterija izoliranih iz biljnih tkiva koje uzrokuju fiksaciju dušika iz zraka. Zahvaljujući visokoj mobilnosti, brzo prodire kroz kutikulu lista u biljku i stvara 40 kg dušika po hektaru tijekom vegetacijskog razdoblja“, objašnjava Marko Žugec, mag.ing.agr. prodajni savjetnik tvrtke Azoter Trading s.r.o.

Ovaj se proizvod koristi za kukuruz, pšenicu, uljanu repicu, soju, suncokret, šećernu repu, te široku lepezu vrtlarskih usjeva. Bakterijska gnojiva pokreću biogene elemente koji su potrebni biljkama, dok u okoliš oslobađaju i izlučuju vitamine, enzime i stimulatore.

Njihovom upotrebom može se smanjiti negativni efekt mineralnog dušičnog gnojiva, jer kod ovog prirodnog ciklusa dušika nema suviška - mikroorganizmi istovremeno provode sve faze oksidacije i redukcije oblika dušika. "Nema opasnosti od velikih količina nitrata u poljoprivrednim proizvodima, kao ni od eutrofikacije podzemnih voda", pojasnio je Žugec.

Napominje da u usporedbi s drugim preparatima na bazi bakterija, proizvodi AZOTER sadrže najveću gustoću vitalnih bakterijalnih klica, točnije 4x10⁹ klica u jednom mililitru gnojiva. Nakon primjene, ovi proizvodi potiču proces razgradnje žetvenih ostataka, slame i organske mase u tlu, postupno povećavaju plodnost i stvaraju dobru podlogu za usjev.

Uskoro skladišni kapaciteti i prerada

Proizvođačka organizacija "Posavina i Moslavina“  lani je samo u 10 mjesecu izvezla 4.500 tona robe u Italiju. Bio je to organizacijski izazov za njihove članove jer nemaju skladišnih kapaciteta.

Međutim, taj nedostatak otklonit će uskoro.

Prošli su na mjeri 4.1., pa će investicijom od 2,1 milijuna eura napraviti postrojenje sa 5 tisuća tona skladišnog prostora, sušaru, halu, mlin i preradu. Od općine su kupili parcelu od dva hektara. Smatraju da će im se to isplatiti. Cijena durum pšenice je bolja, a u Hrvatskoj nema ni jednog mlina za takvu vrstu pšenice, kao što nema ni prerade soje.

"Bio sam na sastanku i s Podravkom oko otkupa merkantilne pšenice, njihova je tvornica tjestenine blizu nas“, kaže Ivica Šarec te ističe da oni rade visoko kvalitetne sorte, prosjek je 13 posto proteina, sa 7 do 8 tona prinosa.

U usporedbi sa slavonskim prinosima to nije puno, ali kaže: "Nismo mi kao Slavonija zbog teške zemlje, da oni ulažu u pšenicu koliko mi i ovoliko puta voze prskalicu, imali 12 tona prinosa“.

Što dobivate korištenjem bakterijskih gnojiva osim manjeg troška?

Često razmjenjuje iskustva sa slavonskim kolegama, koji ovih dana muku muče s najezdom miševa. Priča nam da mu je kolega iz Satnice Đakovačke poslao fotografiju svojih parcela snimljenih dronom.

"To je katastrofa za vidjeti... Pita me on ima li kod tebe miševa, velim ja nema, kod mene se podave", kaže Ivica ističući da on u Posavini mora potrošiti više goriva i napraviti više operacija da bi pripremili zemlju za sjetvu, što slavonski poljoprivrednici ne moraju odraditi. "Tu strukturu zemlje ja ovdje ne mogu dobiti nikako. Njih muči ph, a mi nemamo taj problem. Ne raste pšenica isto na različitim tipovima tla".

Kaže da ga smeta kad na poljoprivrednoj emisiji čuje "kuknjavu“ nekih ratara koji kažu da siju, a ne znaju po čemu.

"Mi znamo i radimo tako već šest godina, dio proizvodnje već unaprijed dogovorimo. Kad su cijene otišle gore zbog rata u Ukrajini nismo završili u minusu, čak i tada smo bili u proizvodnom plusu“, zaključio je Ivica Šarec.