Proizvod za koji nije teško pronaći kupca
Koliko god krilatica upoznaj svoju zemlju da bi je više volio vuče na ironiju, u njoj još uvijek ima više istine no što bismo željeli priznati.
Tako nas je, primjerice iznenadila posve slučajna spoznaja da se na samom sjeveru Baranje, neposredno na ulazu u Topolje (s draške strane) nalazi jedini pogon u Hrvatskoj koji proizvodi peletiranu lucernu. A ova je opet nužna komponenta u proizvodnji stočne hrane!
- Doista, jedini smo pogon u novoj hrvatskoj povijesti koji se bavi dehidracijom i proizvodnjom peleta, odnosno granulata od lucerne. Za prijašnjih vremena postojao je pogon u Istri, dok su se zapravo u Vojvodini specijalizirali za tu djelatnost. Lucerna je zbog proteinske vrijednosti biljnog podrijetla osnovni sastojak hrane za sve vrste stoke i peradi te je posve zamijenila prijašnje uobičajeno mesno-koštano brašno, koje je bilo uzrokom kravljeg ludila - objašnjava Matija Tadijanov, vlasnik tvrtke “Zeleno zlato”. Naravno, i sami se bave proizvodnjom toga zlata, tim obično četverogodišnjim usjevom zasijano je između 120 i 150 vlastitih hektara, a u proizvodnju je uključen i dio kooperanata. Iako se možda na prvi pogled ne čini tako, lucerna je zahtjevna kultura, posebice kada je o vrijednosti sastava tla riječ. Ovaj dio Baranje joj posve odgovara, kao i istočna strana Slavonije, dok primjerice prema Donjem Miholjcu, zbog zakiseljena tla, gotovo da i ne uspijeva. Nije to neobično, lucernu ne mogu uzgajati ni Austrijanci ni Nijemci kao vodeće zemlje u uzgoju mliječnih goveda, pa su prisiljeni uvoziti je iz Mađarske, Češke ili pak Italije. Na Hrvatsku za sada ne mogu računati jer sve količine plasiraju se za potrebe domaćeg tržišta.
- Naša godišnja proizvodnja je u količinama do dvije tisuće tona sušene lucerne. Proizvodnja ima kampanjski karakter, traje od svibnja pa do kraja listopada, odnosno koliko traje sezona košnje. Iznimno, ove smo godine dosegnuli pet košnji - govori Tadijanov i provodeći nas kroz pogon objašnjava kako se lucerna s polja skida silokombajnima, dovozi u pogon gdje prolazi fazu dehidracije (sa 70 posto na 12 posto vlažnosti, pri čemu temperatura raste i do 400 stupnjeva Celzijevih), te naposljetku melje u brašno, odnosno peletira.
Postrojenje je 2000. godine uvezeno iz Italije, a u posljednje četiri godine u punoj je proizvodnji. Kapacitetom je spremno udovoljiti i dvostruko većoj proizvodnji, no za sada nedostaje sirovine. Odnosno, najveću ulogu ima cijena. Jer proizvodnja peleta je zbog velikog utrška energenata vrlo skupa, primjerice, potroše struje koliko i cijelo susjedno selo!
- Suprotno današnjim rezultatima, neko vrijeme smo čak promišljali da je zatvorimo, jer je u Mađarskoj cijena bila toliko niska (nakon ulaska u EU tamošnji seljaci dobivali su poticaje za proizvodnju lucerne) te nije bilo šanse parirati joj s domaćom proizvodnjom. Pa i danas su orijentir našim cijenama one uvozne iz Mađarske i Češke. Naime, ukupne godišnje potrebe Hrvatske za peletima lucerne kreću se oko 15 tisuća tona - iskreno će Tadijanov.
Njihovi najveći kupci su Belje, odnosno Agrokor, osječko Žito, surađuju s Novocommerceom, sve odreda respektabilni domaći proizvođači smjesa za stočnu hranu. Baranjska peletirana lucerna plasirala se i na Jadran jer se pokazala kao vrijedna komponenta u ishrani otočnih ovaca.
U trenucima našeg posjeta postrojenje se “hladilo”, ovogodišnja proizvodnja je netom završena, u tri skladišna prostora pelete se intenzivno uvrećavaju, jer ovaj proizvod, što je i bit hrvatske poljoprivredne proizvodnje, unaprijed ima poznatog kupca.
Prema definiciji, profitna marža iskazuje se kao odnos dobitka i prihoda od prodaje. Prema ostvarenom prošlogodišnjem poslovnom rezultatu, upravo u tom segmentu “Zeleno zlato” zauzelo je visoko drugo mjesto na razini cijele države! Taj nam je podatak i bio smjernica da se upoznamo s tom tvrtkom.
- Malo nas je iznenadio ovaj podatak, no istina je da smo dobro poslovali - uz smiješak, ali i bez iznošenja konkretnijih brojčanih pokazatelja ostao je zagonetan Tadijanov.
Autor: Dario KUŠTRO
Povezana biljna vrsta
Tagovi