Visokokvalitetna sorta pira nije prepoznata od strane tržišta!
Josip Tonkovac iz Čepina ima otvoren poljoprivredni obrt Pepi od 2008. godine. Trenutno radi samo ratarske kulture, a stočarsku proizvodnju je ugasio, a on i supruga rade sve zajedno.
Obrađuje 95 hektara zemlje od čega je 5 hektara pod voćnjacima i pod livadama, 20 hektara ekološke proizvodnje i 70 hektara komercijalne proizvodnje pšenice, kukuruz, uljana repica, repa, suncokret, raži i pira koji je imao prošle godine.
Možete li nešto reći o manje poznatoj ratarskoj kulturi pira?
Pir ili dinkel je jedna od najstarijih žitarskih kultura na svijetu. Spominje se još u Starom zavjetu iz vremena prije Krista kao najstarija sorta pšenice. Zaista je jedinstvena po tome što svako zrno na klasu ima svoju ovojnicu odnosno ljusku. Ta ljuska je brani od svih nametnika što je jako dobro za pir.
Za mene je pir prošlost, sadašnjost i budućnost kao jedna nerazdvojna cjelina. Pod tim mislim da naši stari nisu bili niti ludi niti blesavi, a niti bolesni, kaže Josip. Živjeli su duplo duže od nas, a bolesti poput dijabetesa, karcinoma i kožnih oboljenja, pretilosti i visoki krvni tlak za njih su bila nepoznanica. Meni je jasno da voda, zemlja i zrak nisu kao nekada, ali ako je već tako zašto još sami trujemo hranu koju sijemo uzgojem, pita se Josip.
Zašto je pir ili dinkel posebna kultura?
Kada nanesemo dušično gnojivo on polegne i ne možemo ga vršiti s kombajnom. Njegova najbolja svojstva su što ima mali udio glutena u sebi, pun je vlakana koja su jako potrebna našem organizmu. Same mekinje od pira su odlične i zdrave za naš organizam, a životinje ga obožavaju. Jedina mana mu je što ima visoku cijenu za naš standard života, ali dalo bi se i to promijeniti. Kada je čovjekovo zdravlje u pitanju, a često se događa da je onda ništa nije skupo.
Kako se kreću cijene pirovog brašna?
Njegova cijena u trgovačkim centrima je 30 kn. Mi bi mogli izaći sa cijenom oko 30 kn u maloprodaji i veleprodaji. Problem je njegova distribucija. Kada bi ga netko htio uzeti 20 kg mogao bi ga od nas dobiti po cijeni od 10 kn za 1 kg brašna i 5 kg mekinja gratis, koje se u trgovinama zdrave hrane kreću po cijeni od 8 do 13 kn. Imaju tko bi im samljeo brašno, samo pitanje je koliko ima potražnje.
Ljudi uzmu manje količine, pa plate i dostavu i onda im to ne bude isplativo. Pekarima je to preskupa sirovina i koriste neke druga zamjenska kemijska svojstva. Iz zrna pira se može izvući 60 do 70% brašna. Problem je u potrošačkim navikama. Seljaci su prije sami sebi pekli kruhove od pira, a sada više nema toga. Danas se još u Lici još melje brašno, ali kod nas u Slavoniji izumiru mlinovi, jer su potrebne velike dozvole. Nema nikakve podrške i potreban je velik kapital i ljudi se ne hvataju više ničega.
Zašto ljudi nisu zainteresirani za sadnju pira?
Pir rodi oko 3 tone po hektru, pa seljaci kažu da je to premali prinos i da se ne isplati sijati. Oni i nisu zainteresirani za sadnju pira, a svi zaboravljaju da u pir ne treba uložiti ništa osim osnovne obrade tla, vršidbe i sijanja sjemena. Jedino su miševi problemi. Traži jako malo truda, a jako je zahvalna kultura, dok u komercijalnim proizvodnjama treba uložiti značajna sredstva i ne daju takve rezultate u mjeri uloženog novca.
Koliko je pir prisutan na tržištu?
U zadnje vrijeme se pir počeo sijati, a prije ga ljudi nisu sijali, jer nije bilo potražnje za njim. Na zapadu ima puno više zdravstvenih problema nego u Hrvatskoj, ali je došla ta tendencija da se ljudi razbolijevaju kod nas te se pir polako prepoznaje kao hvalevrijedna kultura za čovjekovo zdravlje. Najveća tragedija u svemu je što naš pir odvezu u Njemačku i Austriju gdje ga lijepo upakiraju i vrate ga u Hrvatsku po 10 puta većoj cijeni. Naš pir Hrvati jedu od njemačkih proizvođača po 10 puta većoj cijeni i pitam se dokle smo mi došli. Prodavali smo pir ljudima za ishranu stoke po cijeni jeftinijoj od kukuruza.
U čemu se razlikuje pir od pšenice?
Pir ima oko sebe ljusku i visoku slamu koja je 150 cm visine i otporna je na sve vrste bolesti, ne treba nikakvu kemijsku zaštitu, ne podnosi nikakva gnojiva, osim stajskih gnojiva u maloj količini. Ljudi su prije od te slame pravili krovove. Sada se u Zagorju ponovno vraćaju u modu takvi krovovi, za ishranu stoke i za opeku se koristilo u određenoj mjeri. Napravio sam test sa svinjama te sam im bacio pirovu slamu, a one su to sve bile pojele, dok slamu koju sam im dao iz komercijalne proizvodnje nisu htjele jesti.
Kako vam ide probijanje na tržištu?
Poticaji nam pomažu, a repromaterijal nabavljamo u Beketincima. Imali smo web stranicu, letke i koristimo njuškalo. Tržište ne prepoznaje još malu proizvodnju, a na gospodarstvu imamo povremeno zaposlene ljude sezonce. Pir kupuju ljudi srednjeg staleža koji brinu za svoje zdravlje i žele živjeti zdravije.
Foto: pixabay.com
Tagovi
Autorica