Predrag Begić: Ako dobijemo 9 t/ha pšenice bit ćemo presretni

Selo Zamlača nalazi se u Općini Dvor u Sisačko-moslovačkoj županiji, a od susjedne države dijeli ga samo Una, jedna od najljepših europskih rijeka, kako joj znaju tepati.

Kad se od Petrinje spustite autom do Hrvatske Kostajnice i skrenete desno, do ovog sela stižete nakon 20-tak kilometara vožnje, tik uz rijeku s nizom drveća i lijepih okućnica. Čovjek bi poželio stati i odmoriti koji dan. Ali mi smo ovdje došli poslom.

Obišli smo polja Predraga Begića (54), ovdašnjeg ratara koji na 30-tak hektara godinama neumorno sije žitarice, prkoseći čestim poplavama i najezdi divljih svinja. 

Smeta mu što u ARKOD ne može upisati svo zemljište koje obrađuje, jer se gotovo polovica katastarski nalazi u Bosni i Hercegovini. A to mu je i prepreka za odštetu od nepogoda.

"S lijeve strane je Hrvatska, a pola metra dalje je BiH", kaže Predrag koji je uspio upisati samo 17 hektara, a ostatak zemljišta koje radi ne može "iako su ta polja s ove strane Une“.

Nije mu problem što ne dobiva poticaj za tu zemlju, nego što ne može dobiti odštetu koja se poljoprivrednicima isplaćuje radi elementarnih nepogoda. A one su u ovom kraju vrlo česte.

"Dovoljno je da kiša pada dva sata da se Una izlije iz korita, a nama su polja uz rijeku", ističe.

Rijeka Una čini veliki dio prirodne granice između Hrvatske i BiH.

"Ne daju nam čistiti korito, kažu da tako uništavamo floru i faunu“, kaže Predrag. Spominje da je prije rata većina ovih kuća sagrađena šljunkom iz Une, tako se i korito čistilo, pa je bilo dublje barem za metar, priča ovaj umirovljeni veteran Domovinskog rata, dobrovoljac i ratni vojni invalid.

Njegova pšenica lani nije preživjela jer je provela devet dana u vodi.

Prije par dana obilna kiša je učinila svoje u Zamlači. Palo je 130 litara po metru kvadratnom i kukuruz je plivao u 15 centimetara vode. Predrag je pomislio da je sav trud koji je uložio u sjetvu pšenice, bio uzaludan.

Srećom, imao je kontinuiranu podršku agronoma, te je uz dobar sortiment i bakterijska gnojiva uspio održati vitalnost roda.

Kuda idu divlje svinje?

Nije samo izlijevanje rijeke problem s kojim se suočava ovaj poljoprivrednik. Dobar dio sredstava uloženih u sjetvu svake mu godine pojedu divlje svinje.

"Ove godine sam presijao preko tri hektara kukuruza jer su ga svinje pojele, pa sam u startu izgubio 400 eura. Dođe ih po 15 komada, gaze sve pred sobom i jedu redom", kaže Predrag Begić.

Ograđivanje nije opcija "ja ne mogu ograditi svoje usjeve jer nemam jednu tablu, nego 32 parcele“, kaže on.

Ono što ga smeta je što u ovako teškim uvjetima proizvodnje država nema više razumijevanja za poljoprivrednike. Prije dvije godine izgubio je potporu za područja s ograničenjima, koja mu je donosila dodatnih 130 eura po hektaru.

"Sisak i Hrvatska Kostajnica pripadaju područjima s ograničenjima, a Dvor ne, pa nije mi jasno temeljem čega je netko to odlučio, kada svi na ovom području imamo poplave i divlje svinje, a dosta je zemlje pod nagibom“, rekao je Begić nezadovoljan ovom nepravdom.

Zamjera administraciji što ne vidi realno stanje na terenu. Daje primjer i sa zakonskim rokom za košnju koju poljoprivrednik mora obaviti do 15. lipnja da bi ostvario potporu.

"Tjeraju nas da pokosimo, a od vode ne možeš s traktorom ni ući u polje. Ja ulažem vlastite novce u proizvodnju, pa sigurno neću kukuruz ostaviti u metar trave pa ga onda špricati. Ja sad moram kositi u blatu, jer mi propis određuje datum“, kaže Predrag ogorčeno.

Iako negoduje zbog nametnutih pravila i slabih otkupnih cijena, ovaj ratar voli svoj posao.

"Poljoprivredu moraš voljeti ili moraš biti pomalo lud. Ja je radim jer su tako radili moj otac i djed. Živjeli su od toga kada nije bilo poticaja, ali tada su cijene bile realne. Najteže je ratarima, ja sam mali, kap u moru, ali idete u žetvu pšenice, a ne znate koja je cijena“, opisuje.

Svoje usjeve prodaje i odvozi 70-tak kilometara dalje. Lani nije prodao ni zrna pšenice jer ju je poplava totalno uništila. Kukuruz je bolje prošao, ali mu je otkupna cijena bila niska.

"Godinu ranije dobio sam 2,13 kuna ovisno o vlagi, a 2023. cijena je bila oko 99 lipa, znači manja za više od sto posto. Mi nismo ništa pogriješili u proizvodnji, trgovina je zeznula. Kad imam sto tona, a ne dobijem sto tisuća (ondašnjih) kuna na koje sam računao, meni je to puno“, kaže Begić.

Prije dvije godine kupio je kombajn kreditom preko HAMAG BICRO-a, a lani kada je prva rata kredita došla na naplatu dogodila se elementarna nepogoda. Srećom, prolongirali su mu otplatu.

"Stvarno su nam izašli u susret i pohvaljujem ih ovom prilikom, puno nam to znači. Ako se ponovi ova godina morat ću im pisati da mi dozvole prodati kombajn da im vratim novce. Nadam se da do toga neće doći i da ćemo požeti ovu pšenicu i kukuruz što su posijani“, kaže on.

Bakterijska gnojiva spasila stvar

Velike nade ovaj ratar polaže u dobar sortiment pšenice na koje se odlučio u suradnji s Poljoprivrednim institutom iz Osijeka, te u rezultat gnojidbe bakterijskim gnojivima tvrtke AZOTER.

Sjetvu je obavio lani u listopadu i koristio četiri sorte.

"Tri su brkulje, a između je golica. Odlučili smo se za to da divlje svinje ne mogu doći do golice koja je okružena s brkuljom. Pšenica izgleda odlično, usprkos poplavi“, kazao je Lucijan Štajdohar, agronom Poljoprivrednog instituta Osijek.

Na pšenici su koristili tekuće bakterijsko gnojivo Azoter L za folijarnu prihranu. Ono pokreće biogene elemente potrebne biljkama, dok u okoliš oslobađaju i izlučuju vitamine, enzime i stimulatore.

Prethodnih godina Predrag je koristio samo ureu i KAN, nikad ranije nije koristio bakterije za prihranu. Htio je probati s nečim novim, a pritom i uštedjeti. I kaže da nije požalio.

"Azoter L sadržava specijalnu vrstu bakterija izoliranih iz biljnih tkiva, a koje uzrokuju fiksaciju dušika iz zraka. Visoko je mobilno i brzo prodire kroz kutikulu lista u biljku te stvara 40 kg dušika po hektaru tijekom vegetacijskog razdoblja“, detaljnije je objasnio agronom Marko Žugec, prodajni savjetnik tvrtke Azoter Trading s.r.o.

Azoter L se koristi za kukuruz, pšenicu, uljanu repicu, soju, suncokret, šećernu repu, te široku lepezu vrtlarskih usjeva.

Njime se može smanjiti negativni efekt mineralnog dušičnog gnojiva, jer kod prirodnog ciklusa dušika nema suviška - mikroorganizmi istovremeno provode sve faze oksidacije i redukcije oblika dušika, pojasnio je Žugec.

Napominje da u usporedbi s drugim preparatima na bazi bakterija, proizvodi AZOTER sadrže najveću gustoću vitalnih bakterijalnih klica, točnije 4x10⁹ klica u jednom mililitru gnojiva. Nakon primjene, ovi proizvodi potiču proces razgradnje žetvenih ostataka, slame i organske mase u tlu, postupno povećavaju plodnost i stvaraju dobru podlogu za usjev.

"Svu sam pšenicu prihranio s Azoterom, a nakon trećeg dana Una se digla i mislio sam da je bilo uzalud, ali Marko je rekao da ne brinem jer će bakterije ostati na listu i fiksirati dušik. Tako je i bilo“, zadovoljno kaže Begić.

Što dobivate korištenjem bakterijskih gnojiva, osim manjeg troška?

Kad je došlo do izlijevanja rijeke vidjelo se dosta depresija u fazi busanja, ali pšenica se dobro oporavila.

"Busanje je dobro prošlo, popunio se sklop. Štete ima, ali klimatske prilike i cijena su jedini uvjeti na koje poljoprivrednik ne može utjecati“, kazao je Lucijan Štajdohar, pohvalivši Predraga što je sve potrebne aktivnosti odradio na vrijeme.

Još samo mora "pokositi" blato do 15. lipnja.

Teže ratare nego Slavonci

Na istoku Hrvatske slavonski poljoprivrednici su već krenuli u žetvu ječma, dok se u ovom kraju to neće dogoditi barem još 10-tak dana.

Što se pšenice tiče Predrag bi volio požeti svoju početkom srpnja, ali i sredina tog mjeseca bi za njega veliki uspjeh.

"Jedna kiša odgodi žetvu za tri dana. Klas ima veličinu, napunio je i sad samo da kiša ne padne i bit će dobro. Teže ratarimo nego Slavonci, puno je magle ujutro, a pšenica duže zori. Tla su drugačija, Slavonci na hektar dobiju 10 do 12 tona, a kod nas ako bude devet bit ćemo presretni“, kaže ovaj poljoprivrednik. 

Predrag sa suprugom radi na OPG-u, a njihove dvije kćeri nemaju pretjeranu namjeru bavljenja poljoprivredom. To nije ništa neobično za mlađe generacije odrasle na selu, koje u agraru vide težak i neizvjestan posao koji se slabo isplati.

Ipak, na ovom OPG-u se nedaju obeshrabriti pa imaju plan svoje aktivnosti dopuniti ruralnim turizmom. Čekaju natječaj Agencije za plaćanja na koji bi prijavili izgradnju dviju kućica za odmor uz Unu. Dosad im nije uspjelo proći ni na jednoj mjeri iz Programa ruralnog razvoja RH.

"Čekali smo dvije i pol godine na obradu natječaja, a cijene su otišle u nebo, pa nas je u startu jedna kućica trebala koštati 24 tisuće eura, a narasla je na 38. Nismo prošli, iako smo imali 73 od 74 maksimalnih bodova, a sav novac iz fonda je otišao u Dalmaciju“, kazao je Begić, nadajući se da će ovog puta bolje proći.