Pšenica se vraća na slavonske ravnice

Počela je sjetva pšenice, najvažnije ratarske kulture u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Svake godine je ista priča, seljaci siju pšenicu zbog plodoreda, ali i nedostatka kvalitetnog zemljišta koje zahtijevaju neke druge kulture, poput šećerne repe, soje ili kukuruza.

Ove jeseni se očekuje da će se posijati nešto manje te žitarice nego obično, što zbog katastrofalne cijene, što zbog nedostatka novca. Mnogi ratari, ne samo da su teško pokrili dugove od ovogodišnje pšenice, već proljetne kulture još nisu ni skinuli ili nisu još došle na naplatu, a ulaganja rastu. Drugi problem su poticaji, koje više ne dobivaju na dva puta - kako je prije bilo. Nažalost, mnogi neće imati ni za osnovne troškove, poput goriva, a kamoli za repromaterijal. Većina će se ipak zadužiti za repromaterijal, uz kamate koje će poskupjeti ionako skupu proizvodnju.

Ove jeseni će se sijati uglavnom i bez gnojiva koje je jednostavno za poljoprivrednike preskupo, i većina će preskočiti osnovnu gnojidbu te ići samo u prihranu. Tu za poljoprivrednike neće biti rekordnih prinosa, ali neće biti ni velikog zaduženja. Možda je to i jedini način da se postigne neka veća cijena. Situacija je takva, da ako postoji i najmanji višak, cijena ide dolje, a kad robe nema dovoljno, cijena raste. To je zakon tržišta, ponude i potražnje. Iz tog razloga bi poljoprivrednici morali znati koliko bi koje kulture trebali posijati, kako ne bi dolazilo do ovakvih katastrofalnih situacija.

Što i kako dalje? Cijena sjemenske pšenice je ipak nešto manja nego prošle godine, što je svakako dobra vijest, a gnojivo je čak malo i pojeftinilo. No, u svakom slučaju nedovoljno da bi primoralo poljoprivrednike da ga uzimaju u količinama kao ranijih godina. Pšenica je svake godine "goruća tema", a gotovo svake godine dolazi do prosvjeda vezanih za otkupnu cijenu. Unatoč tome što je poljoprivrednik ove godine doslovno opljačkan, nema razloga da se isto ne ponovi i iduće godine, možda u još ekstremnijem izdanju. Osniva se, kako čujemo, i burza poljoprivrednih proizvoda, a njezini osnivači spominju cijene koje se sviđaju svim proizvođačima pšenice, no sve je zasad dosta nejasno jer ključni ljudi nemaju odgovor na neka sasvim temeljna pitanja.

Pšenica se i ove godine, nažalost sije stihijski, bez plana, kao i sve ostalo. Iako znamo koje su nam potrebe i kolika nam je prosječna proizvodnja po hektaru, i iako ju možemo i izvoziti, to ne radimo, već tu pšenicu, koja je uvijek tako tražena u svijetu - na našu sramotu, čak i uvozimo.

Foto: agricorner.com