Što je bitno kod prihrane pšenice i ostalih strnih žitarica?

Ukoliko je agrokemijskom analizom tla utvrđena njegova prirodna plodnost na kome se može ostvariti prinos od tri t/ha zrna pšenice, za planirani prinos od šest t/ha, potrebno je osigurati vodotopivost NPK hraniva: N = 94 kg/ha, P2O5 = 47 kg/ha i K2O = 75 kg/ha. Ovo samo u slučaju korištenja vodotopivih mineralnih hraniva, čiji je koeficijent iskorištavanja 95 do 97 posto.

Kod klasičnih mineralnih NPK hraniva prosječan koeficijent iskorištavanja je po Lorchu 50 - 80 posto za dušik, 25 - 30 za fosfor i 55 - 70 posto za kalij. U tom slučaju stvarne količine NPK hraniva se proporcionalno uvećavaju.

Na tlima vrlo dobro osiguranim pristupačnim kalijem ili nakon predusjeva suncokreta, količine kalijevih hraniva mogu se smanjiti ili čak potpuno izostaviti. 

Pravilnom prihranom pšenice mogu se izbjeći nepotrebni gubici

Prihranjivanje i ostale radove (zaštitu i dr.) završiti do fenofaze porasta u stablo strnih žitarica (vlatanje), što je u normalnim ekološkim uvjetima do početka travnja. Prihranu obavljamo rasipačima mineralnih gnojiva ili na većim kompleksima avionom. Ako koristimo folijarna gnojiva ili otopinu UREE (max. 20 - 25 posto), obavezno folijarnim gnojivima dodati neki od okvašivača.

Prihranu pšenice, kojoj je potrebno u fazi busanja do porasta u stablo dati više od 60 kg N (dušika), obavezno vršiti u dva navrata. U prvom navratu dati obično UREU, dok 21 dan kasnije dodati KAN. Dakle, prvu treba obaviti krajem veljače - početkom ožujka, dok drugu 21 dan kasnije ili krajem ožujka. Ako je, na primjer, potrebno za prihranu 81 kg dušika, a tlo je kiselo, u oba navrata dodati KAN i to po 150 kg/ha KAN-a.

Još nešto je jako bitno u prihrani pšenice kao usjeva, a to je da prvo gnojimo jače izbusanu, odnosno onu koja je u boljem stanju jer je istrošila rezerve dušika u tlu. Kasnije prihranjujemo biljke, koje su u relativno lošijem stanju jer još ima hraniva u tlu koja nisu iskoristile.

Folijarna prihrana

Kada je riječ o folijarnoj prihrani pšenice, u našim uvjetima kada poljoprivrednici žele uštedjeti na dušičnim gnojivima, ona preko lista može se izvesti i UREOM.

Prilikom folijarne primjene UREE bitno je voditi računa o koncentraciji otopine. Za gnojidbu kukuruza ona treba biti koncentracije tri do pet posto, odnosno tri do pet kilograma UREE na 100 litara vode ili šest do 10 kg u 200 litara vode, dok pšenica i trave podnose veću koncentraciju UREE (max. 20 - 25 posto).

UREA ima osobinu da kristalizira, pa ju je prilikom pripreme otopine poželjno prvo otopiti u nekoj posudi, pa tek onda otopinu dodati u vodu zapremine prskalice i obaviti miješanje, uz dodatak nekog okvašivača na kraju. Još bolji efekt se postiže kada se daje u koncentraciji od 10 posto, ali se prska dva puta s navedenom koncentracijom. Važno je da se radi o kvalitetnoj UREI, jer u protivnom nema efekta ili dolazi do začepljenja dizni prskalice.

Kako gnojiti pivski, a kako stočni ječam?

Kada je u pitanju prihrana ozimog pivskog ječma, potrebno je obaviti isključivo amonijevim nitratom neposredno prije početka proljetnog porasta. Prihrana UREOM može za posljedicu imati produženo usvajanje dušika i povećanje sadržaja proteina, što znači lošiju kvalitetu ječma kao sirovine za pivsku industriju.

Kada je riječ o stočnom ječmu, prvu prihranu izvodimo u početku vegetacije sa 150 kg/ha KAN-a, dok drugu obavljamo krajem ožujka sa 100 kg/ha KAN-a.

Gnojidba jarih strnina dušikom vrši se tako da se cjelokupna količina dušičnih gnojiva da predsjetveno, a prihrana se ne preporučuje zbog kratke vegetacije i nemogućnosti iskorištavanja hraniva iz gnojiva. 

Gnojidba tritikala u osnovi je ista kao za pšenicu, s tim što se daju za 10 posto niže količine dušičnih gnojiva. U praksi, trebalo bi prihraniti tritikal početkom ožujka sa 150 kg/ha KAN-a.

Stočni grašak i tritikale: Na vrijeme planirati pripremu hrane za stoku

Zob prihranjujemo dok je još u busanju (prije porasta u stablo), orijentacijski s 200 kg/ha KAN-a i to samo jednom. Međutim, raž gnojimo u jednom navratu i to krajem zime, također s 200 kg/ha KAN-a.