Tri generacije obitelji Pravda uzgajaju kokičara na 140 ha, šestinu ukupne površine u Hrvatskoj

Na njivi je već ranom zorom, dok se dan tek budi iznad cvelferijskih polja, kako bi posao kojim se bavi i voli, a to je uzgoj kukuruza kokičara, odradio do najsitnijih detalja. 

"Puno je lakše ujutro kad su ovakve vrućine", kaže nam Goran Pravda iz Soljana, vlasnik poljoprivrednog gospodarstva koje obrađuje preko 200 hektara zemlje. 

Na više od pola zasijane zemlje siju kokičara, s kojim se otac Ilija bavi još od davne 1977. godine. Uz oca, Goran je na polju od malih nogu, a istim stopama će i njegova djeca. Supruga Ivanka također je iz poljoprivredne obitelji. Ona odrađuje lavovski dio posla, baveći se papirologijom, koje kako kažu, ima previše u domaćoj poljoprivredi. 

"Goran jako voli svoj posao, pa tu ljubav prenosi i na sinove. Svi uživaju u poslu kojima se bavimo. Vole biti na njivi, na traktoru, u hali za preradu - vole se "zaprljati", ponosno će mama. 

Najstariji Luka upisao je ovog ljeta srednju školu u Vinkovcima, smjer agrotehničar. "Zbog prerade bilja, zato jer se obitelj time bavi", priča nam. Josip ide u sedmi razred, a Marko će najesen krenuti u školu. 

Od sjetve do žetve

Danas Pravde imaju zasijano 140 ha kokičara, oko 1.200-1.300 tona godišnje u prosjeku. Usporedbe radi, prema podacima APPRRR-a za 2024. u Hrvatskoj je ova kultura posađena na ukupno 827,53 ha. Također siju pšenicu, soju, merkantilni kukuruz, šećerac i bob. 

"Oko 75 posto kokičara izvozimo. Imamo kompletnu liniju za čišćenje, doradu i pakiranje. Sve smo strojeve prilagodili kokicama. Od sjetve do žetve", ističe Goran. 

U počecima stvari nisu išle tako glatko, prisjeća se Ilija. Borba je bila, doslovno, za svakog kupca, koji su postavljali visoke uvjete. Od kvalitete do pakiranja. No, vremena su se promijenila, danas kupci traže njih. 

"Svu količinu koju zasijemo i prodamo, jer takvi su dogovori i ugovori. Jedino na vremenske uvjete ne možemo utjecati. Jer nikad ne možeš znati hoće li sezona podbaciti 50 ili 60 posto", dobacuje Ilija. 

Broj kupaca s godinama se neprestano povećava. No, unatoč tome, zbog plodoreda površina nisu u mogućnosti imati više kokičara. Četiri vrste ranog američkog hibrida FAO 400 koje siju, a neprestano su u potrazi za novim sortama, specifični su svojim okusom i imaju veliku volumensku zapremu, a jedu se diljem Hrvatske. 

"Prošle godine smo imali 1.000-1.200 kila po jutru. Međutim neki normalni prinos koji imamo za ovo naše podneblje je 3 do 3,5 tone po jutru. Bilo je sezona i s 5 tona, ali to su godine kada kiša trefi u pravo vrijeme. Tijekom sadnje i kada krene oplodnja“, objašnjava nam Goran. 

Poljoprivreda je lutrija

Kada je otac Ilija kretao u posao s kokicama, koncem 70-ih, na našem području skoro ga nitko nije sijao. U početku je trgovao s poljoprivrednicima iz Srbije, ali vrlo brzo je počeo sijati, ispipavajući tržište te iz godine u godinu napredovati. 

"Problem je bio što sjeme koje je tada bilo na tržištu bivše države, nije imalo veliku ekspanziju pucanja. Tražio sam i pronašao američko sjeme, AP 630 iz Ohija, kojega sam prvi uvozio preko kuća koje su se tada bavile sjemenarstvom. I odmah pogodio. Što bi Dalmatinci rekli u sridu", prisjeća se Ilija. 

No, nije stao na tome. Stupio je s njima u kontakt i tražio katalog, koji je stigao nakon nekog vremena. A u njemu svi podatci. Koliko kojoj sorti treba sunčanih dana? Kolika je volumenska zapremnina pucanja? Kakva je rodnost u kakvim uvjetima? Jesu li rani, srednji ili kasni? Poslovna suradnja s Amerikancima traje do današnjih dana. 

"Poljoprivreda je svake godine lutrija. Jer kad imaš tvornicu pod vedrim nebom, nekada prođeš dobro, nekada loše", dodaje Ilija, a tu je naravno i problem uvoza, posebice iz Argentine i Južnoafričke Republike. 

Srećom kod sve više ljudi polako se budi svijest o "kupujmo hrvatsko“ pa se i njima domaće tržište sve više otvara.

Iako su godinama razmišljali o navodnjavanju, nisu se odlučili za njega jer iskustva drugih uzgajivača ovog kukuruza nisu se pokazala dobrima. Pokazuje nam Goran fotografije kolege koji unatoč navodnjavanju ima puno krezubog ploda. Temperature su jednostavno previsoke i predugo traju sušna razdoblja.

"Kokičar je puno osjetljiviji od šećerca. Međutim, čim temperatura prelazi 34 stupnja, polen umire, tu ne pomaže ni voda. Odnosno ona mu daje masu, održava ga na životu. On će biti robusan, imati će izuzetno velik klip. No, kad ga razrežeš - on je prazan. Znači nije se oplodio. A fenofaza kod kokičara traje osam dana“, naglašava Ilija. 

Kukuruz je imao dosta oborina ove godine, ističu Pravde, ali puno je čimbenika koje utječu na njegov konačni plod. Od vrste gnojiva koje se koriste, zemlje na kojoj je posađen, do mehanizacije s kojom se bere. 

Proces ugoja kokičara

Sjetvu kokičara su ove godine odradili početkom travnja, a s obzirom na osjetljivost sorte, vode računa da to ipak ne bude prerano, kako se  ne bi patio na samom početku svojeg rasta.

"Brzo mi to posijemo. Imamo Vaderstad Tempo TPT 6 sijačicu, koja radi na način da ispucava zrno sa zrakom i stvori se podtlak. To je vrlo precizna i brza sjetva", ističe Goran. 

Kasnije, ovisno o vremenskim uvjetima, slijedi prvo prskanje u split aplikaciji, kada kukuruz ima četiri-pet listova. Drugo se odradi na osam listova. Ove godine u suradnji s Agrimatcom prskanja su odradili Bioplexom. 

"Zatim idemo u kultivaciju s dušićnim gnojivima. Dio s Kanom, dio s Ureom. Namjerno sam se tako odlučio ove godine da vidim kakvu razliku rade u ovih vremenskih (ne)prilikama. No, ova godine je specifična situacija. Puno toga je ovisilo od poteza zemlje u Soljanima. Gdje je crna zemlja bliže šume, tamo je kukuruz zelen i sada, a gdje je bijela zemlja tu je dosta podgorio“, priča Goran. 

 S godinama sve počinje ranije, tako i žetva. Plan je odraditi ju krajem kolovoza s Caseovim aksijalnim kombajnom s rotorom jer taj radi s najmanje loma.

"Najbolje ga je skidati sa sedamnaest posto vlage. Onda dobiješ na kvaliteti i na boji" , iskusno dobacuje  Ilija. 

Kokičar zatim ide u sitni koš, pa kroz grubi pročistač, jer u sušaru ide s postokom od 90 posto čistoće. 

"U periodu kada su iznimno visoke temperature u skladištima u kojima ga mi držimo je iznimno bitno sačuvati ga od žiška, kukuruznog moljca. Tada radimo tretiranje s plinom i tabletama koje nam odradi firma Cosmosol iz Osijeka. S obzirom da se radi o ljudskoj prehrani moramo imati potvrdu o fumigaciji", kaže nam Ivanka.

U planu i kokice za mikrovalnu

Kada dođe vrijeme isporuke kukuruz ide iznova na selektor, na gravitacijski stol kako bi dobili finalni proizvoda. Ove godine kupili su liniju za pakiranje malih vreća od pet do 30 kilograma, ali Pravde ne staju, pred njima je mnoštvo ideja koje planiraju realizirati u budućnosti. 

"Prvi smo puta sijali novu sortu, mushroom, koja kod nas nije previše poznata. Također željeli bi iskoristiti sredstva iz EU fondova, kupiti još strojeva, primjerice novu pakericu kako bi mogli praviti kokice za mikrovalne. Dakle, imati cjelokupni proces uzgoja i prodaje kokičara od početka do kraja", zaključuje Goran.