Žitarice i uljarice: U teoriji kaosa znanje je ključ problema

"Najvažnije je da prihvatimo da je došlo do klimatskih promjena jer rješenja imamo. Naši se poljoprivrednici već prilagođavaju, primjenjuju prihvatljivu obradu tla, siju postrne usjeve, koriste zelenu gnojidbu, tehnike zadržavanja vlage u tlu. Sjemenari kreiraju nove sorte sjemena koja su otrporna na sušu”, riječi su kojima je prvi panel naziva "Žitarice i uljarice u teoriji kaosa" na današnjoj konferenciji AgroRocks 2023. otvorio Vlado Čondić član Uprave PP Orahovica naglasivši kako klimatske promjene nisu potpuno negativna pojava te da nije sve tako crno.

“S njima smo dobili mogućnost produžetka vegetacije i dvije žetve gdje je, istina, potrebno navodnjavanje. To su najveći izazovi koje morao riješiti uz pomoć Ministarstva poljoprivrede. Hrvatska je bogata vodom, ali je iskorištavanje tog resursa na razini jedne Etiopije”, upozorio je. 

Pozitivna strana klimatskih promjena 

Jedna od pozitivnih strana je što će, primjerice Slavonija, moći u svoju proizvodnju uvesti i usjeve koje povijesno nikada nismo uzgajali na ovim prostorima. Otkrio je kako se upravo u PP Orahovica okreću navodnjavanju, intenzivnom ulaganju u povrtarstvo, postrne kulture, odnosno dvije sjetve uz pomoć navodnjavanja, ali i ulaganje u mehanizaciju i opremu. 

Otvoren AgroRocks 2023! Vakula poručio: Ovo je najtoplije desetljeće, što nas tek čeka?

Posebno negativan utjecaj klimatskih promjena vidio se na uljanoj repici gdje je Hrvatska s nekadašnjih 42.000 ha ove godine došla na 13 tisuća ha jer su ratari odustajali zbog suše. Podsjetio je i na prošlogodišnju sjetvu koja je s cijenom inputa bila najskuplja u povijesti što je još jedan od faktora koji je poljoprivrednike doveo u nepogodnu situaciju. Također se osvrnuo i na rat u Ukrajini zbog koga je na tržište ušlo šest puta više robe dok nije bilo kretanja za onu domaćih proizvođača. “Hrvatski je poljoprivredni proizvođač žilav pa će preživjeti i to”, komentirao je. 

Kako da zeleno ostane zeleno

A da je velikima isto kao i malima, zaključio je Mato Božić, član Uprave tvrtke Žito. “Europski Zeleni plan je dosta ambiciozan, kako za velike, tako i za male. Svi smo jednako izloženi tržištu i klimatskim promjenama. Postavlja se pitanje kako da zeleno ostane zeleno, jer i ono ima više nijansi", rekao je. 

Upozorio je na niz ograničenja koja ovaj plan donosi, posebno se osvrnuvši na uljanu repicu gdje je nedostajalo zaštitnih sredstava. 

“Kako povećati produktivnost i efikasnost je pitanje informacije. Imamo digitalizaciju i još viši stupanj - automatizaciju, ali sve to treba doći do poljoprivrednika, a kako bi mogli biti efikasniji i konkurentniji s manje goriva, sredstava zaštite, preciznom gnojidbom i drugim", naveo je.  

Osvrnuo se na površine pod suncokretom koja je konstanta, dok je cijena značajno manja, a prinosi neujednačeni. Posijano je 90 tisuća hektara, a očekuje se 20.000 tona prinosa. Kaže kako je vremenskim neprilikama zahvaćeno oko 10 tisuća hektara. 

Komentirao je i cijenu žitarica i uljarica, za koje kaže kako su - burzovna roba. “Ovo što se sada događa, nije nikada viđeno, ne možemo puno naučiti iz prošlosti. Imamo najveća ulaganja ikada. Klimatske promjene su napravile nevjerojatne štete. Na pšenici smo imali prosjek od oko 5 tona po hektaru, a ječma 4 tone. Smatram da ćemo kukuruza imati dovoljno, a da dodatni pritisak na cijenu radi stanje u stočarstvu, koje u svinjogojstvu zbog afričke svinjske kuge doživljava određenu katarzu".

Proizvodnja mlijeka i mesa, gdje smo danas i što nam donosi sutra?

Kaže i kako rat u Ukrajini stvara dodadatan pritisak na cijenu. 

Znanost ima rješenja

Da rješenja za odgovor na klimatske promjene već postoje, tvrdi prof. dr.sc Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek. 

“Svaki novi hibrid postoji već četiri godine prije nego ga mi u polju stavimo u vreću. Instituti znaju što ih čeka u budućnosti, većina gleda dugoročne prognoze, kakve hibride stvoriti za nove prilike”, utješne su Stipeševićeve tvrdnje koji kaže kako se napuštaju ideje o previsokim stabljikama i velikim klipovima. 

“Danas se ide na kukuruz sa što boljom otpornosti na sušu i kraćom vegetacijom, FAO grupama koje mogu pretrpjeti toplinske valove kojima smo svjedočili. Tehnologija je puno bolja nego ranije, raznim genskim pomagalima možemo dobiti svojstva koja želimo od kukuruza, njegove oplodnje, brže otpuštanje ili pak zadržavanje vlage”, pojasnio je naglasivši kako svaka tržišna niša ima odgovor za većinu biljaka. 

Također, profesor je rekao kako se bioraznolikost uzima u obzir te “hvataju” geni koje smo nekada izbacivali. “Dugi se niz godina išlo na urod, a sada se vraćamo otpornosti biljke na uštrb uroda koji možda neće biti kao nekada. Ali džaba primijeniti tristo kila dušika ako će on ostati na njivi”, slikovit je kao i uvijek.

Kada je riječ o novim kulturama, spomenuo je sve češće uzgajani sirak, sudansku travu, etiopski suncokret kojega imaju u svojim pokusnim poljima, ali i proso istisnuto s ovih prostora te stare pšenice poput pira koji se puno bolje nosi s problemima nego moderne sorte. Također, dio oplemenjivača ide u smjeru sorti za postrnu, drugu sjetvu. 

“Važno je imati široku lepezu proizvoda prilagođenu godinama koje dolaze i najgorim situacijama. Naši OPG-ovi više ne trče za najboljim nego imati više jaja u više košarica kako bi opstali sve vrijeme na tržištu.”

Donose zakone bez odgovora i alternativa

Da Europa drugačije razmišlja i da je svijest ljudi na višoj razini, kaže dr. sc. Siniša Jelovčan iz tvrtke Syngenta agro. “Ljudi žele eko poljoprivredu, manje pesticida, gotovo da ne žele više vidjeti traktore. A istovremeno, moramo jesti dva, tri obroka dnevno. Netko to mora proizvesti”, upozorio je. 

On smatra kako regulatori zakona često govore o negativnostima poljoprivredne proizvodnje dok istovremeno ne daju alternative ili pak govore o biološkim preparatima, novim tehnologijama. “A koje su to? Naši proizvođači vide da se nešto događa, snalaze se na svakakve načine, ali im treba dati prave informacije, jasne akcijske planove, konkretnu pomoć”, poručio je.

Zanimljivo, i on je koristio uljanu repicu kao primjer kojim će pojasniti utjecaj klimatskih promjena i pada proizvodnje. “Nema preparata za suzbiti repilčinog sjajnika, vi ga vidite da vam jede usjev. Možete imati i sortu i navodnjavanje, ali ako zapustite ovaj segment, to nije dobro.", istaknuo je.

Kao primjer dobre prakse je dao SAD za koju kaže kako se ugleda na Europu, ali ipak, i ako uvode ograničenja, oni ne zabranjuju sredstva. “Ondje gledaju negativan utjecaj na poljoprivredu. Ako je puno veći, tada neće biti ograničenja. Dok u Europskoj uniji zabranjujemo sve pa onda nemate sredstva za lisne uši koje prenose viruse u žitaricama, a još je puno takvih primjera.” 

Rat u Ukrajini poremetio čitavo tržište

Agrarni konzultant iz susjedne Srbije, Žarko Galetin se fokusirao na rat u Ukrajini i sve ono što je sa sobom donio. Taj je sukob izrodio problem logistike za koju se pokazalo da je prilično loša. Zatvaranjem crnomorskih luka poremetilo se tržište cijelog svijeta. 

“Da bi shvatio što se događa na tržištu žitarica i uljarica, moraš pratiti geopolitiku, odnosno što misle i govore političari, vojni analitičari. Nema više pouzdanja u obično tržište ponude i potražnje nego koliko je tko dronova poslao na neku luku”, komentira. 

Galetin je iznio zanimljivu tezu o tome kako se Rusija pripremila na ovaj scenarij. “Ona nema problema s izvozom. Prije deset godina nije ni bila na trgovinskoj mapi te vrste, a danas je glavni izvonik pšenice”, komentirao je dodavši kako su sankcije uvedene toj zemlji ipak u suprotnosti s otvorenim tržištem te da je Svjetska trgovinska organizacija zbog takvog stava izgubila dignitet. 

Kaže kako vlada velika nesigurnost kada je riječ o zalihama poljoprivrednih proizvoda te da mu nije jasno zbog čega su toliko niske cijene žitarica budući da crnomorski pristup nije moguć. Pritom, velike zemlje uvoznice, posebno u Africi su se naoružale velikim zalihama. 

“Kina svoju prehrambenu sigurnost brani preko svojih zaliha i ima 65 posto svjetskih zaliha kukuruza, 62 posto pšenice, 35 posto soje, to je cijena ekonomske nezavisnosti koju mora držati ako želi postati najjača ekonomska sila”, zaključio je.

Nadodaje da su karte potpuno promiješane, imamo potpuno drugu sliku u odnosu na deset godina i danas. Svijet je postao multipolaran, zemlje se udružuju u nove zajednice kao što je BRICS (engl. skraćenica i ekonomski pojam koji se odnosi na rastući razvoj ekonomskog potencijala Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južnoafričke Republike, op.a.)

“Njihovi kapaciteti u budućnosti su mnogo perspektivniji za daljnji rast nego kod zemalja Zapada. Nije isključeno da će zemlje BRICS-a dominirati u svim primarnim kulturama u svijetu i da se počnu ponašati kao vodeće u proizvodnji i kreiranju cijena nafte. I ako imate takav konglomerat zemalja, nisu isključeni incidenti”, upozorio je usporedivši situaciju s onom iz 2011. Kada se dogodio cjenovni pik kod žitarica u čijoj je proizvodnji Amerika bila daleko najutjecajnija.

“Cijene su rasle, manjkala je ponuda, zemlje sjevera Afrike su bile najugroženije i upravo se tamo dogodio socijalni moment za krvavo Arapsko proljeće. Hrana, energija i voda su najznačajniji u ekonomskom suverenitu, oni koji ih imaju, bit će vladari svijeta", napomenuo je. 

Ako Bog daje vodu mukte…

Panel se nastavio prijedlogom rješenja gdje je profesor Stipešević rekao kako se znanost trudi komunicirati s regulatorima zakona. “Drago mi je da ovogodišnji poticaji uključuju konzervacijsku obradu, više eko poljoprivede. Često kažemo da je to preskupo, no to je ulaganje u budućnost naših farmers jer podizanjem standarda pravimo barijeru prema trećim zemljama i ostatku svijeta”, poručio je. Također smatra da treba imati više sluha za poljoprivrednika kada su u pitanju mogućnosti navodnjavanja ili pak agrosolara. 

“Ako Bog daje vodu mukte, zašto mi naplaćujemo seljaku. Zašto je težak proces postavljanja solarnih ćelija iznad uzgajanih biljaka. Treba regulirati pravne probleme, a ne da Drava, Dunav, Sava i dalje teku, a mi moramo naplatiti svaku kantu.”

Također smatra da ako imamo toliko poteškoća s proizvodnjom uljane repice, da ju ne treba ni sijati. 

“Njezino je ulje teško provarljivo, a kao dobra zamjena je, primjerice, etiopski suncokret koji nam je u fokusu 10, 15 godina. On je izvanredna uljarica za ovakve prilike, eko proizvodnju jer kod nas nema štetnika”, otkrio je. Smatra kako ljude treba više tjerati prema plodoredu jer je preventiva 99 posto rješenja. 

“Za svaki naš problem imamo odgovor u Europi, zato moramo više informirati naše seljake”, poručio je.

Biološki preparati se tek istražuju

O kurativi biološkim sredstvima nešto je više govorio Jelovčan koji kaže kako se kemijske kuće sve više okreću njihovoj proizvodnji. Naime, ona su slična kemijskim, ali nemaju puno rezidua niti imaju veliki negativan utjecaj na okoliš. No, gdje je granica učinkovitosti. “U Europi znaju reći dajte nam bilo što da ima i 50 posto djelovanja, a zato su tu preparati na bazi virusa, feromoni čija je učinkovitost i 70 posto", kaže Jelovčan. 

No, nije sve tako jednostavno jer, ona su na tržištu tek zadnjih 20-ak godina. “Kemijske kuće su dobre u kemiji, a tek istražuju biološke preparate. One neće zapostaviti Europu, no to nije jednostavno. Osim toga, ovdje postoji problem nedostatka znanja. 

Naši ljudi ne znaju primijeniti takva sredstva koja djeluju na određeni stadij štetnika. U tom slučaju se mora točno znati kakva je situacija u tlu i polju. Digitalizacija će pomoći, ali i ona je u počecima. Dronovi su budućnost, ali ih još treba razvijati”, zaključio je. 

A da su znanje i širenje informacija o poljoprivrednoj proizvodnji najvažniji, zaključili su svi panelisti. 

Puškarić: S kim da se udružim, jedini sam proizvođač luka u okolici Bjelovara

“Svi odgovori leže u znanju. Imamo resurse, tradiciju, voda nam teče, novaca uvijek ima ako se dobro planira. Moramo zapošljavati više mladih koji imaju nov način razmišljanja i nove vještine. Tu je ključ rješenja”, zaključio je Vlado Čondić. 

Pogledajte video prilog s konferencije: