Najavljen prosvjed ribara: Zašto su se dignuli protiv plana o podizanju ribogojilišta?

Poznato je kako oko kaveza za marikulturu ima dosta ribe pa, gledamo li 'logički', ribarima ne bi trebalo smetati postavljanje kaveza. Zašto su se onda rapski ribari digli na noge nakon što je u javnost procurila vijest o planu podizanja ribogojilišta kod otoka?

Odgovor je, kažu, jednostavan - zato što ne gledaju samo vlastitu, kratkoročnu korist, već su zabrinuti za dobrobit otoka u cjelini, i prirode i stanovnika.

"Što se tiče ribarstva, mi smo zapravo uz kaveze u plusu jer se tu zadržava više ribe, ali ostat ćemo bez turizma oko kojeg se sve na otoku vrti”, obrazlaže ribar Aleksandar Malić.

Nastavlja kako je riječ o ogromnom zagađenju, napominjući da je njegov poznanik ronioc napravio zanimljiv eksperiment. Naime, stavio je morsku spužvu na dno ispod kaveza i otkrio kako u tim uvjetima ova vrsta može preživjeti tek tri mjeseca.

Opasnost za posidoniju

Primjera i znanstvenih radova o onečišćenju mora marikulturom ima puno, također i radova koji opisuju negativan utjecaj marikulture na morske cvjetnice, ističe Petar Kružić, profesor na Zoologijskom zavodu na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, koji se bavi ekologijom mora i utjecajem klimatskih promjena na bentoske organizme.

"Posidonija je ovom industrijom jako ugrožena. Nažalost, često u studijama napišu da na lokacijama budućih uzgajališta nema posidonije, iako većinom to nije točno. Previše se 'mulja' sa studijama i to je iznimno loše za podmorje”, negoduje profesor.

Veliki dio podmorja Raba, pogotovo sjeverni dio, je pod Natura 2000 - područjem važnim za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije. Ovo područje je bogato livadama posidonije, otkriva Kružić.

Gospodarstvo vezano uz turizam

Sve lokacije su na spornim područjima gdje je u podmorju ova vrsta, inače zaštićena na europskoj razini, upozorava i Marijan Fafanđel, predsjednik Ceha ribara Rab koji su još početkom kolovoza održali prvi mirni prosvjed.

Kako su tada naveli, "Otok rab tj. Općina Lopar potiho bez znanja otočana provučeno ispod stola zbog nečijih velikih interesa i ambicije ne razmišljajući o katastrofalnim dugoročnim posljedicama koje nosi ovaj projekt, uvodi teške zagađivače u vidu ribogojilišta". 

Istaknuli su i da dobivaju jako malo konkretnih informacija u vezi ribogojilišta i o njihovom broju kao i o lokacijama: Jugozapadna obala poluotoka Sorinj, jugozapadna obala otoka Goli i uvala sv. Grgur na otoku Grgur. Sve tri lokacije, upozorili su, smještene su između najljepših plaža na Jadranu, ali i u Europi, a koje su od vitalnog značaja ne samo za Lopar, nego i za cijeli otok.

"Osim što su ribogojilišta veliki zagađivači, lokacije su u blizini naseljenih mjesta i najviše će patiti turizam, a oko 90 posto gospodarstva našeg otoka je turizam ili se veže na njega - od ugostiteljstva, trgovine, građevine... Ma sve je vezano na turizam”, naglašava.

Izgradnjom ribogojilišta uzeli bi im i plovne putove, dodaje, no najgore je uništavanje prirode. Ribari su na drugim područjima na svoje oči vidjeli kakve su posljedice na okoliš ove industrije.

"Mnoštvo otoka i otočića ulaze u Natura 2000 područje - Grgur, Goli otok, Prvić - i značajni su zbog velike bioraznolikosti podmorske flore i faune. Ne vidim ovdje nikakvu korist za Republiku Hrvatsku, već samo za pojedince koji ne žele dobro državi, već sebi. Dovoljan je primjer Rava i negativni utjecaj marikulture na taj otok”, podsjeća Kružić.

Čemu novi kavezi u Jadranu?

"Ja se samo pitam - čemu to, gdje je korist?", kaže i Željko Dumičić, predsjednik Udruženja obrtnika Rab. Naglašava da njima to ne treba. "To je toliko mali profit u odnosu na štetu koja otoku može nastati, o tome se radi", upozorava. 

Ribar Malić se nadovezuje kako u ovoj županiji ima dovoljno uzgajališta da opskrbe cijelu županiju - i za izvoz!

"Plus što lovimo našu ribu i plasiramo ju na tržište. Zimi izvozimo u Italiju jer se ovdje nema kamo s njom. Najgore je što izvozimo ribu iz naših uzgajališta, a s druge strane opet kupujemo iz inozemnih. Sve naopako”, zbunjeno će Malić.

Brine ga i uzgoj mlađi, jer se i taj dio mora predvidjeti. Smatra da će se sa svime krenuti polako i onda se širiti. Sve vuče jedno drugo, podsjeća, a Goli otok im je idealan jer tamo imaju struju, vodu i objekte koje mogu obnoviti. Uvjeren je kako je sve unaprijed dobro smišljeno.

Budimo pametni, ne pretjerujmo

"Ideja da Hrvatska poveća proizvodnju uzgojene ribe i bude prva u tom području u Sredozemnom moru je suluda i nespojiva s granom koja najviše pridonosi BDP-u Hrvatske, a to je turizam. Iskreno, već i sa samim turizmom pretjerujemo, jer sve više postaje masovan, a kanalizacijski ispusti, na žalost, završavaju opet u moru”, upozorava Kružić.

Jadran je već sada dovoljno opterećen uzgajalištima - koja ne idu pod ruku s turizmom, osim u potrebi proizvodnje hrane koje se opet proizvodi više za izvoz, a manje za domaće potrebe, kako je već spomenuo Malić.

"Nisam protiv marikulture, ali budimo pametni i ne pretjerujmo. A pretjerujemo, i to jako. Po pretjerivanju smo mi Hrvati poznati. A o našim studijama utjecaja na okoliš bolje je ne pisati”, oštar je profesor.

Jednoglasno protiv ribogojilišta

"Ovih 200 tona je početak, poslije se to širi - kao na drugim dijelovima našeg Jadrana. A Rab zatvara s jedne strane Cres, s druge kopno. Takve stvari bi trebalo raditi na otvorenom prostoru ili barem vanjskim dijelovima onih otoka koji su otvoreni prema moru”, mišljenja je Fafanđel.

"Ne vidimo svrhu, naš primarni cilj razvoja je turizam, sve dajemo u turizam", apelira Dumičić ističuči da su svi cehovi s Raba prihvatili inicijativu, svih 743 obrta je jednoglasno protiv ribogojilišta. Kaže, ovo je naš otok - imamo Grad Rab i Općinu Lopar, ali moramo biti jedinstveni želimo li sačuvati otok”.

"Žali Bože ugostiteljskih objekata, apartmana, suvenirnica i svega ostaloga - ako nam nema turista, sve možemo zatvoriti”, nadovezuje se Malić. Fafanđel uskače s opaskom kako bi se otočani mogli uskoro prebaciti na preradu ribe, ”za nekoga - ne znamo niti za koga”.

"Zapravo će doći raditi stranci, a naši će opet iseljavati”, smatra Malić, dok Dumičić napominje kako već sada ima puno Rabljana u Irskoj.

Sljedeći prosvjed planiran za 21. rujna

"Stanovnici svih mjesta su protiv plana i daju potporu Cehu ribara u njegovom stopiranju. To nam stvarno ne treba, to je suludo. Nadamo se da će u Općini Lopar biti razumni i odustati”, podcrtava Dumičić.

Udruženje obrtnika Rab - Ceh za ribarstvo i akvakulturu, prvi mirni prosvjed organizirao je u kolovozu, dok je drugi planiran za subotu 21. rujna od 11 do 12 sati u uvali Supetarska Draga.

"Nastavljamo borbu nakon što nismo dobili nikakav pozitivan odgovor od strane odgovornih koji bi naglašavao da se ovaj projekt devastacije prirode gasi. Pozivamo vas da budete još glasniji i odlučniji u namjeri da zajedno zaustavimo ovaj prljavi projekt zvan marikultura”, poručuju iz Ceha ribara Rab.

Komentar o nastaloj situaciji zatražili smo i od Općine Lopar. Objavit ćemo ga kada dobijemo odgovor.