Grabovački makaruni s provarom - tko najbolje spravlja ovu jedinstvenu hrvatsku deliciju?

Mlada Grabovčanka Anita Bartulović ex. Ruščić ovogodišnja je pobjednica natjecanja 2. Večeri grabovačkih makaruna održane na školskom igralištu u Goričaju.

Tradicionalna je ovo, nadaleko poznata priprema jela od pšeničnog ili graham brašna, rastopljenog masla, luka i sira-provare na kojoj su se odgojile generacije mještana tog zabiokovskog sela u općini Šestanovac. 

U konkurenciji između desetak vrsnih domaćica, ova 34-godišnjakinja u tri godine koliko se bavi njihovom pripremom, nanovo je okusom i oblikom evocirala uspomene starih Grabovčana i strogog ocjenjivačkog žirija na dosljednost u pripremi i poštivanju recepture ove višestoljetne delicije nastale u spomen teškog težačkog života na sivom kamenjaru gdje se od pamtivjeka krčilo, kopalo, sijalo, sadilo, želo, kuće gradilo, mučilo i Gospu slavilo.

Lonci do vrha napunjeni mirisima zavičaja donosili su se "pod nos i osjetljivo nepce“ peteročlanog ocjenjivačkog žirija u sastavu: Ines Čikeš, predsjednica žirija i školovana kuharica odnosno specijalist po pitanju hrane i pića, zatim Milan Dundić, Hrvoje Dujmović-Fjaka, Jozo Vrdoljak i Marica Šarić.

Na cijeni je ručni rad 

Obilazili su se tanjuri, tražile falinge i prednosti, ali boljih makaruna od mlade Grabovke i blatske nevjeste, nije bilo. Za nijansu slabiji bili su oni Marije Čikeš, treće mjesto pripalo je Mladenki Kusić, a četvrto Tonki Dundić.

I nije to običan posao. Po recepturi njihovih (pra)baka za pripremu pravih makaruna potrebna su najmanje dva dana. Prvi dan se zamijese, oblikuju i zatim suše do idućeg dana. Tada se kuhaju, zaliju rastopljenim maslom, "začine“ sitno nasjeckanim lukom i na kraju pospu provarom.

Isključivo je na cijeni ručni rad, bez dodataka aroma i aditiva što bi u pravilu značilo jednostavno jelo bez primjesa "kemije“. Onako po starinski. 

Svaka domaćica, domeću u seosku tradiciju upućeni Grabovčani i njihove bolje polovice, rodila se ovdje ili doselila, u to jelo utka dio sebe. Spretnim rukama oblikuje tjesteninu po vlastitom nahođenju i to ne možete vidjeti nigdje doli u njihovom selu.

Raduje ih što su to umijeće u spravljanju mladi poprimili od starijih što je evidentno velikim brojem lonaca do vrha napunjenih za ocjenjivanje i konzumaciju. A trebalo je toga dosta. Nekoliko stotina posjetitelja strpljivo je u redovima čekalo svoju porciju. I nije pofalilo. Za to je bio zadužen Mate Dujmović i još nekolicina pomoćnika. Mate je vrsni kuhar i ugostitelj koji dijeli po normativu. Tako je naučio. Ni previše ni premalo, a opet za svakoga dostatno.

Glavno jelo za Malu Gospu 

Tradicija u pripremanju makaruna s provarom u Grabovcu i okolnim zaseocima ukorijenjena je otkada je svijeta i vijeka, barem tako kaže Marica Šarić, članica žirija i dobra poznavateljica seoske gastronomske baštine čiji primat jedinstvenosti upravo nose makaruni s provarom, a koji su usko vezani s blagdanom Porođenja Blažene djevice Marije ili Male Gospe.

"I danas malo koje naše domaćinstvo na svom obiteljskom stolu neće imati ovu deliciju. Iako se oni danas uglavnom pripremaju za glavnu svetkovinu odnosno Malu Gospu, dosta njih svaku svoju obiteljsku svečanost začine s maslom nadojenim i mladim sirom pokrivenim grabovačkim makarunima. Oni su bili i ostala neizostavni dio, puno važniji od danas svuda prisutne janjetine s ražnja", tvrdi Marica razmišljajući o potrebi zaštite njihove izvornosti kao jedinstvenog hrvatskog proizvoda iz tog Zabiokovskog vilajeta.

A to je za Grabovčane i Goričane važnije od mnogo čega. Simbol je to siromaštva i teškog rada. Žita koje se srpom želo, u snope vezalo, na gumnu konjima vrlo, lopatom vijalo, u žrvnju mlilo, mlijeko u stapu mečajom melo da bi maslo i provaru napravio.