Možemo li smanjiti količinu zaštitnih sredstava, a istovremeno povećati proizvodnju?

Što je najveći izazov na svijetu? Do 2050. godine na svijetu će biti 9,7 milijardi ljudi. Kako prehraniti tako veliki broj ljudi? Odgovor na to pitanje jako je jednostavan i postoje samo dvije opcije: ili povećati proizvodne površine ili, a i tu je velika poteškoća, rekla je prof.dr.sc Jasminka Igrc Barčić na 66. Seminaru biljne zaštite u Opatiji. 

Dodala je kako porast populacije zahtijeva porast od 43 posto proizvodnje hrane te da je Europa podijeljena u tri proizvodne zone i ova južna, kojoj mi pripadamo, ima vrlo raznoliku proizvodnju s puno više kultura nego u ostale dvije zone, pa time i puno više izazova.

"Ova tema je jako intrigantna, o kojoj svi raspravljaju, od onih koji o njoj jako puno znaju do onih koji o njoj ništa ne znaju, a ti su i najglasniji”, naglasila je na otvaranju prve panel-rasprave pod nazivom "Kako osigurati suživot zaštite bilja i očekivanja društva“ moderatorica Igrc Barčić navodeći kako upravo ti najglasniji formiraju mišljenje društva nakon kojih dolazi do mnogih negativnih i netočnih konotacija.

Fitomedicinari nisu trovači 

Naglasila je da, kada govorimo o proizvodnji hrane, najčešće se govori o zabrinutosti o ostacima sredstava za zaštitu bilja u hrani i polovina stanovništva EU-a iskazuje veliku zabrinutost, a da o tome, kaže, ne zna ništa.

"Zaštita bilja je užasna konroverza. Možemo li smanjiti količinu sredstava za zaštitu bilja, a istovremeno povećati proizvodnju?", upitala je dodajući kako imamo i EU strategiju koja ima neke svoje temeljne ciljeve kojima nitko od dionika u poljoprivrednoj proizvodnji, od proizvođača do ekologa, nije zadovoljan. Nama je, naglašava, potrebna velika, jaka i važna tranzicija koja će iz nezadovoljstva dovesti do potpunog zadovoljstva.

"Vrlo često ćete čuti rečenicu: Fitomedicinari jednako trovači što je najveća neistina koju ćete ikad čuti. Zašto je došlo do tako silnog raskoraka od struke, znanosti do očekivanja ljudi?", bilo je prvo pitanje upućeno panelistima.

Sve je manje aktivnih tvari za zaštitu

Milorad Šubić iz Uprave za stručnu podršku u razvoju poljoprivrede je istaknuo kako je u samo četvrt stoljeća promijenjena percepcija ljudi, a agronomi, koji su bili cijenjeno zanimanje, postali "trovači". 

Organizatorica proizvodnje u tvrtki Agronom d.o.o. Marijana Murr-Aračić smatra kako je čitava priča krenula iz EU te da Europljanin želi zdravstveno ispravnu hranu i najlakše je uperiti prst u zaštitu bilja. "Mi smo spremni smanjiti količinu zaštitnih sredstava za 35 posto ako je prosječni potrošač spreman vratiti se 50 do 70 godina unatrag i pristati konzumirati voće i povrće samo kada im je sezona i to plaćati 50 posto skuplje, a onda ako poželi recimo rajčicu izvan sezone, istu će kupiti iz uvoza gdje je dozvolljeno sve ono što je ovdje zabranjeno".

Da su veliki sistemi nekada imali svoje razvojne centre i davali sami preporuke koje su onda koristili i mali proizvođači te da u posljednje vrijeme fakulteti nisu dovoljno uključeni u proizvodnju smatra Marko Peičić, voditelj ratarske proizvodnje Banovci d.o.o. Također je rekao kako je sve manje aktivnih tvari u zaštiti bilja.

Proizvođači sve više postaju administratori

Šubić je, pak, naveo kako su ekološke površine u EU-u porasle u prosjeku za 30 posto te navodi usmjerenu zaštitu s integriranim principima (hibridna zaštita) koja se u hortikulturnoj proizvodnji primjenjuje već 20 godina, kada su započeli prvi pokusi ističući kako je glavni problem eko proizvodnje prodaja tih proizvoda. Danko Tolić iz Syngente Agro d.o.o. osvrnuo se na nedavni problem s reziduama na mandarini kada je, zbog pojedinaca koji su koristili zabranjena zaštitna sredstva, stao kompletan izvoz i prodaja ovih agruma. 

"I taj slučaj nitko od struke, pa ni Ministarstvo poljoprivrede, nije pojasnio i obrazložio te je sve ostavljeno medijima koji su, zbog čitanosti i klikova, objavljivali bombastične naslove", kaže Tolić.

Murr-Aračić nadovezala se na temu pa rekla kako je kod nas 90 posto površina pod suhim ratarenjem te da živimo od izvoza pšenice i soje, a ta proizvodnja ne trpi velike troškove. "Smanjenjem broja aktivnih tvari mi smo samo smanjili izbor preparata i isforsirali rezistentnost, nismo ukinuli zaštitu nego samo ograničili broj preparata, a proces pronalaženja alternativnih metoda zaštite ide presporo. Četrdeset godina smo radili na selekciji biljaka kako bi one bile što prinosnije, a takvi kultivari zahtijevaju i bolju zaštitu i više dušika", istaknula je napomenuvši kako danas struka i znanost više nisu povezane.

Što se edukacija proizvođača u primjeni zaštitnih sredstava tiče, navela je kako se radi o ispunjavanju forme bez sadržaja: "Edukacija je nedostatna i edukatori bi trebali nuditi rješenja na terenu, a ne samo govoriti što bi i kako trebalo raditi”, uz to da danas proizvođači sve više postaju administratori u šumi obrazaca koje moraju popuniti.

Seminar je održan u organizaciji Hrvatskog društva biljne zaštite.