Pretraga tekstova
Zbog sve veće potrebe predstavljanja i zaštite interesa poljoprivrednih proizvođača koji se pretežito bave ratarskom proizvodnjom, 8. svibnja osnovana je u Ivanovcu Udruga ratara Međimurske županije.
Kako je osnivačka skupština organizirana u vrijeme intenzivnih ratarskih radova u polju, na osnivačkoj skupštini okupilo se tek dvadesetak poljoprivrednih proizvođača - redom oni koji se bave intenzivnom ratarskom proizvodnjom, na čak 1.800 ha međimurskih oranica.
Predsjednikom novoosnovane Udruge izabran je Stjepan Jurinec iz Ivanovca, a tajnički su poslovi povjereni Zvonimiru Babiću iz Sv. Martina na Muri.
U Izvršni odbor - uz predsjednika i tajnika - izabrani su još i Stjepan Miser, Tomislav Kolarić, Damir Posavec, Tomislav Obadić, Vedran Klarić, Franjo Dodlek, Vilim Novak, Mladen Dominić, Darko Lesinger, Zdravko Novak, Zdenko Marčec, Miljenko Zobić i Stjepan Horvat.
U Nadorni odbor Udruge izabrani su Igor Rešetar (predsjednik), Alojz Kozjak i Dragutin Kranjčec.
Udruga ratara Međimurske županije poljoprivredne proizvođače zainteresirane za pristup u članstvo Udruge poziva da se za sve informacije obrate bilo kojem od članova Izvršnog odbora.
Autor: M. Belčić
Izvori
Tagovi
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
prije 6 dana
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje