Voda je život, voda je hrana - a kako stojimo s navodnjavanjem?

Povodom obilježavanja Svjetskog dana hrane, 16. listopada Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH) organizirala je okrugli stol na temu "Pametno upravljanje vodnim resursima u poljoprivredno-prehrambenom sektoru".

Prema odabiru Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) tema ovogodišnjeg Svjetskog dana hrane je voda te se i nacionalno obilježavanje provelo pod motom "Voda je život, voda je hrana". 

"Gledamo li svjetski prosjek, 70 posto zaliha se koristi za poljoprivredu, 19 posto za industriju, a 11 posto za opće potrebe", kazala je uvodno dr. sc. Darja Sokolić, ravnateljica Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu. Međutim, dodaje, u Europi je situacija drugačija.

"Ovdje koristimo 21 posto za poljoprivredu, a preko 50 posto za industriju", poručila je. Usporedila je i potrošnju vode potrebnu za proizvodnju određenih namirnica. Tako je primjerice za kilogram kave potrebno 18.900 litara, rajčice 200, a za kilogram kruha 1.608 litara.

"Velike su to količine, stoga u svim segmentima moramo voditi brigu o njezinoj potrošnji i novim tehnologijama koje će ići u smjeru da ju se racionalno troši", istaknula je Sokolić.

U budućnosti navodnjavanje merkantilne proizvodnje

Jedan od panelista bio je i prof. dr. sc. Zvonimir Zdunić, ravnatelj Poljoprivrednog instituta Osijek koji je upozorio da je nemoguće imati modernu poljoprivrednu proizvodnju bez dodatnih količina vode. Kaže, kako će u budućnosti biti potrebno navodnjavanje i merkantilnih roba.

Dodao je da je potražnja za hranom sve veća, a broj raspoloživih hektara za proizvodnju sve manji. "To će postajati sve veći problem", kazao je. Primjerice, u sušnoj godini je na 50 hektara kukuruza potrebno utrošiti 60.000 kubika vode.

"Institut je radi toga izgradio zdence u kojima ćemo imati protok vode 120 tisuća litara u sekundi s čime ćemo zadovoljiti najzahtjevniju sjemensku proizvodnju kao što je kukuruz", poručio je i napomenuo da je najveći broj kultura na nedostatak vode osjetljiv u fazi nakon sjetve, tj. dok se biljka ukorjenjuje te za vrijeme ulaska u cvatnju.

"Što se tiče zaliha kroz Plan upravljanja vodnim područjima koji je donesen ove godine, a za vrijeme do 2027., ukupno raspoložive zalihe vode su 22.163.000.000 kubika godišnje, međutim prostorno i vremenski ona nije dobro raspoređena, osobito u sušnim razdobljima", kazala je Elizabeta Kos, ravnateljica Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.

Kako stojimo s navodnjavanim površinama?

Hrvatska je, dodaje, dosta ranjiva na vremenske nepogode, i uz Mađarsku i Češku jedna od tri najranjivije zemlje u Europskoj uniji. "Suše se javljaju otprilike svake četiri godine i u zadnjih 20 godina dosta su enormne štete, odnosno oko 2 milijarde eura godišnje", upozorila je navodeći da se protiv toga nastoji boriti izgradnjom sustava za navodnjavanje.

Plan je, ističe, od 2005. godine do danas navodnjavati 65 tisuća ha putem sustava javnog navodnjavanja, ali danas se radi samo o 21 tisući. Privatnih je oko 16.000 ha.

Da nije bitno samo navodnjavanje nego i odvodnja upozorio je dekan Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek, prof. dr. sc. Krunoslav Zmaić. "Problemi se javljaju i kada imamo višak oborina i poplave, a zbog sve većih klimatskih promjena nemamo mogućnost navodnjavati poljoprivredne površine s dovoljnom količinom vode", upozorio je.

Zmaić: Poljoprivrednici ne koriste sustav kako bi mi željeli

Kaže da je dio problema i korištenje postojećeg sustava navodnjavanja jer ih nažalost poljoprivredna gospodarstva ne koriste u onoj mjeri i na način kako bi mi željeli. "To otvara novi problem horizontalne i vertikalne povezanosti primarne poljoprivrede sa samom preradom i sa stvaranjem proizvoda dodane vrijednosti", istaknuo je.

Da se u Hrvatskoj za navodnjavanje koristi voda dobre kvalitete, potvrdila je Kos. "U RH se koristi preko 500 tisuća izvorišta za javnu vodoopskrbu, to je oko 95-97 posto sve iz podzemnih voda i ona je najkvalitetnija", istaknula je i dodala da štoo se tiče slavonskih županija tu koristimo površinsku koja je također u dobrom stanju.

"Navodnjavanje je velik pritisak na okoliš i moramo znati kakvom vodom se navodnjava, koliko koristimo zaštitnih sredstava, gnojiva da ne bi došlo do onečišćenja podzemnih nitratima", upozorila je.

O tome kakvu vodu pijemo govorila je prof. dr. sc. Mirna Habuda-Stanić s Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku. Istaknula je da ona iz slavine mora biti sigurna i da je to zakonski propisano, naročito ako se radi o sustavu javne vodoopskrbe. Također, redovno se prate i izvorišta. Osim što mora biti ispravna u kemijskom smislu, isto je i u mikrobiološkom.

Najkvalitetnija je voda iz podzemlja

Osvrnula se i na nedavnu ekološku katastrofu u osječkom naselju Brijest i na strah ljudi da će čestice mikroplastike završiti u vodi za piće. "Vodocrpilište se nalazi na poprilično udaljenoj lokaciji. Također, slojevi tla ju štite da u nju ne dođu te čestice", kazala je dodavši da bi pak trebalo provjeriti kvalitetu u privatnim bunarima koji se nalaze u neposrednoj blizini požarišta.

Na pitanje koristimo li vodu inteligentno kaže kako svakako idemo u tom smjeru te da je Europski zeleni plan pružio financijske alata za to. "Sigurna sam da će vrijeme donijeti nove izazove, ali i da će alati s kojima ćemo im se suprotstavi biti dovoljno učinkoviti. Trebamo biti svjesni da izvori nisu nepresušni, a i da je H₂O nezamjenjiv kemijski spoj", dodala je.

Da je najkvalitetnija voda iz podzemlja ponovio je Marinko Pleština, član uprave Jamnice i dodao da se Jana crpi na 800 metara dubine. "Glina štiti Jamnicu od onečišćenja i oborinskih voda", istaknuo je rekavši da nema straha da će izvorište biti onečišćeno.

Rast prinosa osiguranjem dovoljne količine vode

"Klimatske promjene i sve veće frekvencije vremenskih prilika na našem podneblju čine to da je prisutnost vode neophodna za sve poljoprivredne kulture", istaknuo je Zdunić rekavši da kada im se uspije osigurati dovoljna količina u pravo vrijeme prinosi mogu rasti i do 100 posto.

Primjerice, kada u povoljnim godinama u toplom dijelu godine padne između 350 i 400 litara moguće je povećanje prinosa sjemenskog kukuruza za jednu do 2,5 tone po ha. Slično je i sa sojom, a kod pšenice on može rasti i do tri tone po hektaru.

"Ako to pomnožite s brojem hektara dobijete ogromnu vrijednost proizvodnje koja opravdava sva ulaganja i muku oko papirologije dok se ne dođe do prve kapi vode", zaključio je.

Inače, ovaj je skup održan u Gospodarskom centru u Osijeku pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede te uz tehničku podršku Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) i Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA). Također, na ovom je skupu Društvo agrarnih novinara (DANH) dodijelilo priznanje Komunikator godine koje je uručeno prof. dr. sc. Bojanu Stipeševiću s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku. 

Prof.dr.sc. Bojan Stipešević dobitnik priznanja DANH Komunikator godine

 "Više mi znači prenijeti znanje i iskustvo našem seljaku nego pisati znanstvene članke koje on ne razumije", poručio je Stipešević. On takav transfer znanja opisuje sintagmom - s katedre do polja. Kaže, danas je to posebno važno, u jeku klimatskih promjena kada se ne zna što koja godina donosi.