Livade, kao i svi travnjaci, polako nestaju. Razlog tome su smanjenje tradicijskog stočarstva i zapuštanje travnjaka, koji se onda postepeno pretvaraju u šikare, odnosno šume, čuli smo na Matulovu gruntu.
Edukacijsko-istraživački centar Matulov grunt nalazi se u Frkanovcu u Općini Sveti Juraj na Bregu u Međimurju, a Spomenik prirode Bedekovčeve grabe smješten je između naselja Lopatinec i Mali Miholjevec, nekih 2,5 kilometra od 'gruntišta' zaštićenih leptira ili matula, kako Međimurci nazivaju leptire.
"Matulov grunt aktivno se koristi od proljeća do jeseni, između travnja i listopada, a organiziramo i dane otvorenih vrata te kampove za djecu. Moguće ga je koristiti i duži vremenski period jer je osmišljen i kao rezidencija za prirodoslovce, istraživače i umjetnike", kazala je Sara Srša iz Međimurske prirode, javne ustanove, koja je Matulov grunt preuzela 2003. godine.
Osim interpretacijskih sadržaja, u staroj hiži nalazi se i sve što je potrebno za dvotjedni radni boravak matulovih stanara, a ove godine organiziraju kamp za mlade čuvare prirode.
Prema njezinim riječima, sve su nastojali ostaviti kao nekada, pa tako Matulova hiža ima i šopani krov od slame raži. Takvih autentičnih krovova, napominje, ostalo je manje od deset danas u Međimurju, koje ima 11 zaštićenih područja.
Inače, Hižu je osmislio Međimurac Josip Movčan, koji je i projektant drvene šetnice u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Kuće su se nekada gradile od blata, što je bila dobra izolacija i za meso u tiblici. Na drvenom tavanu, koji je i danas zadržan, držalo se žito i orasi, a sada je tamo knjižnica i radni stol za istraživače i umjetnike na radnom odmoru.
Hižu je Županija kupila 2008. godine, a obnovila je i rekonstruirala prije tri godine. Općina ima danas devet naselja i 5.000 stanovnika, ističe načelnik Sveti Juraj na Bregu Anđelko Nagrajsalović.
Pogledate li krajobraz oko velikog Matulova grunta, primjetit ćete da u njegovoj blizini ima nekoliko travnatih površina. Međimurcima su one poznatije kao sjenokoše, odnosno livade. Razlikujemo dvije osnovne vrste travnjaka: livade i pašnjake. Livade se kose zbog sijena, a pašnjaci služe za napasanje goveda i drugih životinja. No, livade, kao i svi travnjaci, polako nestaju. Razlog tome su smanjenje tradicijskog stočarstva i zapuštanje travnjaka, koji se onda postepeno pretvaraju u šikare, odnosno šume.
Srša napominje da je gubitak vrsta u današnje vrijeme gotovo tisuću puta brži od prirodnog tijeka njihovog izumiranja. Stoga na nama leži velika odgovornost što brižnijeg ophođenja s prirodom, jer se smanjenjem raznolikosti vrsta narušava stabilnost ekosustava o kojem ovise i ljudi. Na neki način sve oko nas potječe iz prirode, upozoravaju naši domaćini.
U dolini potoka Pleškovec na području ove općine postoje vlažne livade. Zovu se Bedekovčeve grabe. Važno su stanište velikog broja biljnih i životinjskih vrsta. Između ostalih biljnih vrsta, na njima raste velika ili ljekovita krvara. Ona je važna biljka jer ženka leptira na njoj polaže jaja. Nakon desetak dana iz jaja izlazi gusjenica koja se dva do tri tjedna hrani sjemenkama u cvatu krvare, presvlači se i napušta cvat spuštajući se na tlo. Tamo obitava više vrstra mrava uz koje se veže životni ciklus kritično ugroženih vrsta leptira, velikog i zagasitog livadnog plavca.
Ovaj 13 ha veliki lokalitet zaštićen je od 2002. godine kao spomenik prirode, vlasnicima livada na ponos. One se redovito kose, ističu naši domaćini, jer bez košnje livade bi ubrzo obrasle ambrozijom i bagremom. Dakle, za opstanak livada od presudne je važnost tradicijska košnja trave za sijeno i otavu. Da bi se održala biljka krvara i s njiome leptiri plavci, nužna je košnja prije 15. lipnja, i nakon 15. rujna, svake druge godine.
Spomenik prirode Bedekovčeve grabe dio je i ekološke mreže Natura 2000. To je stanište definirano kao košnica na kojoj, između ostalnih obitavaju ove četiri značajne vrste leptira: zagasiti livadni plavac, veliki livadni plavac, kiseličin vatreni plavac i danja medoljica.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
