Mi ne šapućemo konjima, mi ih slušamo

"Kao dijete odrastao sam uz priče i filmove o Winetou. Dva puta sam plakao, jednom kada sam vidio da umire, drugi put kada sam saznao da nije stvarna ličnost, već samo lik iz romana. U pedesetoj godini svog života dobio sam priliku glumiti Indijanca u tom filmu koji se snimao u Hrvatskoj. Bio sam na setu scene samo par koraka do Winetoua kada umire. Bio sam budan u svom snu“. Tako otprilike počinje priča Edima Šahovića, zaljubljenika u konje i prirodu koji je svoju dječju maštu realizirao.

Godinama se profesionalno bavio stolarijom u Puli, no kako je posla bilo sve manje, trebalo je smoći hrabrosti i krenuti ispočetka, te je prije dvadesetak godina s obitelji preselio na selo.

Ranč "Nemir i Sjena"

Ljubav prema konjima kaže, rasplamsala se u jednom konjičkom klubu kada je svog sina doveo na sate jahanja. Tamo je shvatio kako je to kada te netko moćan nosi po svijetu. U tom klubu je pomagao, učio, znanje o konjima upijao.

"Sudjelovao sam i na endurans trkama diljem Hrvatske, ali natjecanja me više ne zanimaju. Sada se posvećujem konjima na način da učim od njih, osluškujem i prenosim znanje mlađim generacijama. Konji su velike, moćne životinje. Impresivno je biti u njihovoj blizini. Izazivaju strahopoštovanje. Učim djecu kako postići poštovanje i odagnati strah", kaže Edim.

Posjetili smo ga u Galižani, malom naselju između Pule i Vodnjana, na njegovom ranču "Nemir i Sjena". I tako je nekadašnja dječja mašta postala stvarnost.

Za početak, Edimova obitelj posudila je dva konja, tri su kupili, a ostalih pet je oždrijebljeno na ranču. Tako su stvorili čvrstu obitelj unutar krda na 10.000 kvadrata unajmljenog prostora. Njegova kreativnost došla je do izražaja i na samom ranču kojeg je oplemenio salonom, sobama u obliku kočija, ručno izrađenim drvenim krevetima.

Posjetitelji iz cijeloga svijeta 

U ponudi su ljetni kampovi uz tri obroka dnevno. Prostor je opremljen za prihvat osam osoba i kaže nam da posjetitelji dolaze iz cijeloga svijeta, sa svih kontinenata, a ubrzo mu stižu gosti iz Washingtona.

"Prijašnjih godina bilo je više ljudi, ali ove su malo opali dolasci, vjerojatno zbog sveopće krize", primjećuje. Dolaze ondje djeca iz susjednih općina koja redovito dolaze na treninge, sate jahanja, uče kako se brinuti o konjima, timariti ih, hraniti, pojiti. Uz djecu, dolaze mu i ljudi svih uzrasta.

"Imamo i redovitu 72-godišnju likovnu umjetnicu iz Medulina, Vesnu Popržan koja kaže kako joj dolazak ovdje uljepšava život i duhovno ju hrani", kaže. Na ranču se može u svakom kutku vidjeti natpisi s poučnim porukama, ali i crteži djece koje je boravaki kontakt s konjima pozitivno nadahnuo.

Moramo napomenuti kako je ranč dobio ime po romanu "Nemir i Sjena" kojeg je Edim šahović napisao, a govori o tome kako su se prvi puta sreli konj i čovjek te udružili na putu opstanka.

"U prirodi smo podjednake vrste, u smislu da je čovjek lovac, a nema niti oštre zube, očnjake, nije brz i nema kandže kojima bi lovio plijen. A konj kao biljojed nema rogove niti kljove kojima bi se obranio od grabežljivaca. Čovjek ima um, vrlo moćno, ali krhko oružje", opisuje. Osim spomenutog romana ima spreman i rukopis "Djeca koja prelaze na crveno" koji govori o međugeneracijskoj netrpeljivosti pa kaže kako bi ga želio ekranizirati, ali zato mu je potrebna filmska ekipa.

Konstantan rad, kontakt čovjeka i konja

Za svoje konje kaže da ih ne bi prodao ni za što na svijetu. Ostaju s njim zauvijek. Činjenica je da se ubrzo moraju iseliti iz iznajmljenog prostora i nada se, kako će sljedeća lokacija biti njihov stalni dom.

Osim bala sijena i trave, životine dobivaju i nagrade poslastice kao što su mrkve, jabuke i kore lubenica. "Svoje konje nikada nisam tukao, oni su jako paženi, ali moraju znati slušati. Sve se to da mirno i staloženo. Takvi su onda i konji. Dobivamo pohvale od konjara, veterinara i potkivača da su konji izuzetno mirni što nam puno govori i znači da smo na pravom putu", naglašava. 

U ograđenom prostoru koralu, tzv. manježu uči se kako upravljati konjem jer on traži komandu i uputstva. Ne može životinja raditi po svome. Polaznici uče osnovna pravila; kako ispravno sjediti u sedlu, položaj peta, ruku, kako se pravilno drži dizgina, dio uzda. Uče i kako rukovati lukom i strijelom.

"Luk i strijela kao i kroćenje konja nekada su bili osnovni elementi za opstanak", podučava nas Edim Šahović i zaključuje: "Mi ovdje na ranču nismo šaptači konjima, to su ljudi koji izvrsno pomažu životinjama, a mi smo oni koji šapat konja čuju. Mi ne šapućemo, mi ih slušamo".