Miroslava Kokorić u bakinoj kući uredila muzej starina gdje čuva sopjansku tradiciju

"Skuvat ću nam kavu pa da malo podivanimo", rekla nam je Miroslava Kokorić pri dolasku u njenu kućicu preko puta obiteljske kuće, kojom nas je vratila u prošlost sopjanskog kraja. Majka je tri kćeri i sina, a sa suprugom Miroslavom radi na vlastitom OPG-u.

Uz toplinu i pucketanje vatre iz peći u ostavštini bake Mare otkrila je početke i otkud ideja za vlastitu etno izložbu.

"U ovoj sam kući odrasla, ideja je postojala još dok je i baka bila živa te smo počele sa skupljanjem stvari koje datiraju i iz 1900. Počele smo surađivati sa Zavičajnim muzejom grada Slatine, s gospođom Dragicom Šuvak, s kojom sam prije 17 godina napravila projekt Suvenir grada Slatine te sam digla iz pepela sopjanske đerdane", navela je dodajući i da je u razgovoru s njima da ih zaštite jer su specifični po svojoj izradi.

Suradnja i dalje trraje a često održava i radionice izrade nakita za zainteresirane.

Kuća građena od nabijene zemlje i zemljane cigle

Ova vrijedna čuvarica tradicije, što govorom što stvarima, ispričala nam je da ma razne ručnike, stolnjake, plahte s tradicionalnim sopjanskim vezom. Osim toga, sačuvala je bakine ormare, stol, kuhinjski pribor, pa i tkalački stan. Cijela je kuća zapravo složena s mirazima bake Mare, prabake Ruže i šukunbake Mande.

"Mara je oduvijek, tkala, heklala, vezla, kod nas je to bilo svetinja. Bila je to zimska zanimacija kad su stali poljoprivredni radovi. Prvi put sam tkala prije 10-ak godina i to s prvom pređom od konoplje koju je baka sama uzgajala", ispričala nam je ponosno te pokazivala dijelove kuće koje je korigirala nakon bakine adaptacije, kako bi došla do njenog izvornog oblika.

Bogatu fotogaleriju pogledajte ispod teksta.

Kuća je, kaže, građena od nabijene zemlje te zemljane cigle. Osim toga, pravila je i pletere ispred kuće, no taj projekt još nije završen u potpunosti. Želja joj je, kaže, ovog ljeta izgraditi krušnu peć na mjestu gdje je i nekada stajala. Oslikala je zidove kako se to nekad radilo, po njima je poslagala stare slike, a uklonila je sve modernije, što se nije uklapalo.

Surađuje i s KUD-ovima, pa i Podravcem iz Sopja gdje je se upoznala svog supruga. Pomaže im, kaže, u izlaganju, oblačenju u nošnje ili u raznim manifestacijama (Dravsko proljeće, Viroexpo i sl.).

Tradicija u svakodnevnom životu

"Djeca me podržavaju, nastojim tu ostavštinu uklopiti u svoj svakodnevni život, od pričanja po sopjanski, kuhanja tradicionalne hrane, do štrikanja, šivanja i slično", ističe te dodaje kako razmišljaju o seoskom turizmu jer imaju dosta upita od lovaca, budući da su i sami lovci, ali to tek treba osmisliti i razraditi.

Dolaze im u zadnje vrijeme sve češće grupe, biciklisti, ali ponajviše djeca koju zanima kako se to nekada radilo.

"Da to ne bi bilo samo razgledavanje, ja sam obukla nošnju, pekla im kruh koji smo mazali s masti i tako im pokazivali sve naše vrednote", otkrila je.

Voljela bi, dodaje, kad bi osnovali udrugu kroz koju bi mladima kroz radionice prezentirati prošlost ovoga kraja, nekadašnji način života i predmete koji su se nekad koristili u domaćinstvu.

"Spremna sam prenositi svoja znanja, opremit ću prostor i uvijek sam na raspolaganju. Doduše, i ja još uvijek učim u hodu", poručila je Miroslava za kraj.