Zašto je magareće mlijeko skupo?

"Dođite cure, ajde cure, dođite, dođite!“, tako jednostavno doziva svako jutro svoje magarice Joško Antunović, vlasnik OPG Antunović u Kuni na poluotoku Pelješcu. Magarice se skrivaju od Sunca na svega nekoliko metara od samostana Gospe od Delorita izgrađenog u 17. stoljeću, ali prilaze jer ne mogu odoljeti jutarnjem pozivu na pecivo i kruh.

Jedino obiteljsko gospodarstvo u Hrvatskoj, tvrdi Joško, koje ima čak četiri vrste mlijeka, ovčje, kozje, kravlje i magareće, svaki dan proizvede više od 120 litara u mjestu dosta udaljenom od većih gradova.

Vrijedno magareće mlijeko, ali ne samo to

Sve što proizvede OPG nudi u svojoj konobi ili šalje kupcima diljem Hrvatske.

"Sad nije sezona magarećeg mlijeka, ali već kroz koji mjesec krenut će naši paketi prema Zagrebu jer tamo imamo puno kupaca koji ovim mlijekom jačaju imunitet i liječe plućne bolesti“, spominje vlasnik koji sa cijelom obitelji već više od dvadeset godina proizvodi ovaj dragocjeni napitak.

Od skupog aparata za mužnju koji su nabavili u Italiji brzo su odustali jer magaricama očito i taj tihi zvuk smeta, pa se one i dalje muzu ručno. Mogu se musti pola godine i najviše daju četiri decilitra mlijeka na dan, pa ne čudi njegova visoka cijena.

Joško objašnjava kako su u magarećem svijetu ženke glavne čime nastaju novi problemi za OPG Antunović. "Moramo ih izdvajati i najviše jedan smije biti u stadu jer se inače stalno bore. Muške smo prije poklanjali Talijanima, ali su oni u međuvremenu napravili svoj uzgoj i sada nam je to dodatni problem. U Italiji se magareće mlijeko prodaje u ljekarnama, ali kod nas ne postoji interes“, dodaje.

Izazov je imati skoro pet stotina životinja, pogotovo jer je najbliži veterinar u Hrvatskoj udaljen 150 kilometara, u Imotskom, pa nerijetko radi hitnosti plaćaju usluge veterinara iz bližeg Neuma ili pak sami liječe.

Odustali od bilo kakvih poticaja 

Na poluotoku poznatom po čagljevima događaju se i napadi na mladunčad pa zapravo najmlađe članove magareće obitelji gosti niti ne mogu vidjeti na lokaciji blizu samostana. Oni su zajedno s ovcama, kozama i kravama smješteni na drugom dijelu farme. Tamo gdje su Antunovići sami izgradili klaonicu, postrojenje za mužnju i siranu.

"Oduvijek sve sami radimo, odustali smo od bilo kakvih poticaja prije dvije godine. Nema država razumijevanja za poljoprivrednike, traže sto pravila i kad trebaš nešto dobiti uvijek ti nešto nađu da ne valja, pa je to razlog zbog kojeg ne dobiješ. Ne plaćamo ni osiguranje za životinje jer nam se ne isplati čekati veterinara koji je u Imotskom“, kaže Joško i dodaje kako su njihovo jedino mjerilo gosti za koje su od prošle godine izgradili i smještaj.

Od samih početaka je bila ideja da sami sve proizvedu i ponude u konobi. Tako sade svoje voće i povrće, imaju vlastito maslinovo ulje i vino te, naravno, meso. Sami rade i svoj slavni kruh ispod peke težak oko pet kilograma, a odnedavno su u ponudu ubacili i sladoled od magarećeg mlijeka. Cijela obitelj sudjeluje u radu OPG-a, ali kako im je ljeti udarno vrijeme, jedino je Joško obiteljski glasnogovornik.

Gosti im stižu cijele godine 

Iako je Kuna smještena u unutrašnjosti Pelješca, Antunovići se gostima mogu pohvaliti cijelu godinu.

"Mi nudimo gostima koji borave kod nas da dožive naš svakodnevni život na farmi, od brige o životinjama, do sadnje, do pečenja kruha, berbe maslina i grožđa. Zimi ih vodimo u rezidbu vinograda. Navečer s njima lovimo lignje, sve to mogu doživjeti i zato nam dolaze od svuda po to posebno iskustvo.“

Kaže Joško kako se ne mogu više širiti i sad već pucaju po šavovima, ali poduzetničkih ideja ne nedostaje, tako je i pri izboru koza i ovaca birao posebne pasmine - šarenu velebitsku kozu i dubrovačku ovcu rudu. Pitanje je čega će se još naći u njihovoj ponudi, važno je samo da tog ne bude malo, kao magarećeg mlijeka.