Leća

Leća se najviše uzgaja u Indiji. Lakše je probavljiva od graha, a vrijedna je namirnica s oko 25 % bjelančevina i do 60 % ugljikohidrata. Najbrže procvate pri dužini dana od 15 – 16 sati. Dužina vegetacije ranih kultivara je 80 – 110 dana, a kasnih kultivara 125 – 189 dana.

Ima razgranat korijen na kojem su prisutne kvržišne bakterije. Stabljika je razgranata, poluuspravna i visoka 14 – 40 cm. Listovi su parno perasti s 4 – 7 pari sitnih ovalnih liski. Cvjetovi su leptirasti, pojedinačni ili po 2 – 4 na pojednimo koljencu, bijele, ružičaste ili ljubičaste boje. Mahuna je plosnata, glatka, s tupim vrhom, do 2 cm duljine s 1 do 2 sjemenke, oblika leće, žute, crvenkaste ili smeđe boje.

Agroekološki uvjeti za uzgoj leće

Temperatura

Leća je biljka tople klime. Osjetljiva je na niske temperature i već za blagog mraza strada. Minimalna temperatura nicanja iznosi 15 °C, a optimalna 18 – 21 °C. Pri temperaturi 24 °C i umjerenoj vlagi zraka i tla, najbolji je rast i razvoj leće.

Voda

Nema većih zahtjeva prema vodi. Dobro podnosi sušu, ali i stagnirajuću vodu nakon obilnog pljuska. Na nedostatak vode osjetljiva je u vrijeme cvatnje, oplodnje i nalijevanja zrna.

Tlo

Uspijeva na različitim tipovima tala, podnosi bazična i malo zaslanjena tla. Najbolja su plodna strukturna i duboka tla.

Agrotehničke mjere u uzgoju leće

Plodored

Na istu površinu leća ne bi trebala doći prije 4 do 5 godina. Najbolje pretkulture su joj okopavine (krumpir, šećerna repa) gnojene stajskim gnojivom.

Obrada tla

Obrada tla obavlja se kao i za sve druge mahunarke. Tijekom jeseni tlo se mora orati do 30 cm dubine i površinski sloj mora biti dobro usitnjen jer se leća sije vrlo plitko.

Gnojidba

Dušična gnojiva upotrebljavaju se u manjim količinama i to samo radi osiguranja biljke dušikom u prvim fazama razvoja. Kasnije ona same usvaja atmosferski dušik te na taj način podmiruje svoje potrebe. Prilikom osnovne gnojidbe najbolje je dodati od 500 do 600 kg NPK 7-14-21 ili 8-16-24.

Njega nasada

S obzirom na to da se leća sije vrlo rano, rijetko se sije u suho tlo. Ako se to dogodi, nakon sjetve treba obaviti valjanje. Ako se stvori pokorica, potrebno ju je rotacijskim ili laganim drljačama uništiti.

Sjetva leće

Sije se u kasno proljeće, kada prođe opasnost od mrazeva. U mehaniziranoj proizvodnji sije se žitnom sijačicom, uz razmak redova 17,5 – 30 cm sa 65 – 90 kg/ha sjemena, ovisno o apsolutnoj težini i upotrebnoj vrijednosti. Bolje je sijati na uži razmak između redova, oko 12 cm, da bi se dobro iskoristila vegetacijska površina, ubrzalo pokrivanje tla i tako smanjilo gubljenje vode iz tla i zakorovljavanje. Dubina sjetve iznosi oko 3 – 5 cm.

Žetva leće

Žanje se kada su mahune u donjem dijelu potpuno zrele i sjeme im se osipa ili dvofazno, kada mahune požute, a one donje budu još čvrste. Ostavlja se u zbojevima oko 10 dana da sjeme nadzori, a nakon toga se vrši adaptiranim žitnim kombajnima. Nakon žetve sjeme leće obično ima povećan sadržaj vode, pa ju prije uskladištenja treba sušiti na ispod 14 % vode.

Prinosi leće vrlo su varijabilni, a ovise o kultivaru i uvjetima uzgoja te mogu biti od 340 – 1 500 kg/ha.

Izvor:

• Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; Zagreb, 1997.
• R. Lešić, J. Borošić, I. Buturac, M. Ćustić, M. Poljak, D. Romić; Povrćarstvo; Čakovec, 2002.