Sinonim: Vinova loza (vinske sorte) | Engleski naziv: Wine grape | Latinski naziv: Vitis vinifera
Vinske sorte vinove loze bijeloga grožđa uzgajaju se na pjeskovitim tlima, a tamnija tla su povoljnija za crne (obojene) sorte, prije svega zbog svog povoljnijeg toplinskog režima, a zemljišta rude i crvene boje također utječu na obojenost crnih vinskih sorti.
U svijetu postoji oko 8.000 vrsta grožđa (botanički identificiranih), od toga nešto više od 1.000 je namijenjeno proizvodnji vina. Neke od ovih vrsta (sorti) su poznate kao autohtone i uglavnom su u uzgoju i u preradi u vino u zemljama iz kojih potječu.
Pogodnim grožđem za proizvodnju vina podrazumijeva se zdrav, zreo, prezreo, prosušen ili prirodno smrznut plod vinove loze priznatih sorata vinove loze, vrste Vitis vinifera L. ili njenih križanaca s drugim vrstama roda Vitis namijenjenih proizvodnji vina ili drugih proizvoda od grožđa i vina s tim da je u soku takva grožđa sadržaj šećera najmanje 133 g/l.
Kvaliteta vina zavisi od kvalitete grožđa (kvaliteta grožđa je uvjetovana sortom, loznom podlogom, klimom, zemljištem, fitosanitarnim stanjem, prinosom, trenutkom i načinom berbe) te kvalitetom tehnološkog postupka prerade grožđa. Kod vinskih sorti osnovni parametri kvalitete su: sadržaj šećera i ukupnih kiselina u grožđanom soku, zatim sadržaj aromatičnih tvari, dok je sadržaj ostalih tvari bitan, ali ne i odlučujući.
Trenutak berbe je od izuzetnog značaja za kvalitetu budućeg vina. Kada se govori o proizvodnji vina 'in stricto sensu' (u doslovnom smislu riječi) grožđe obrano prije tehnološke zrelosti (s 13 – 15 % šećera) i poslije tehnološke zrelosti u prezrelom stanju (s 24 – 26 % šećera) daje vino po kvaliteti daleko ispod vina koje se proizvede od grožđa ubranog u tehnološkoj zrelosti (s 20 – 22 % šećera). Generalno pravilo glasi 'da se grožđe bere u stanju tehnološke zrelosti' jer tada ima najpovoljniji kemijski sastav, a prvenstveno se misli na sadržaj šećera o kojem ovisi količina alkohola (etanola) u budućem vinu. Grožđe sadrži i organske kiseline koje bijelim vinima daju pitkost i svježinu. Bijela vina s malo kiselina na okusu se karakteriziraju kao bljutava ili 'tupa', a sa druge strane, lakše se kvare.
Idealni vremenski uvjeti za berbu su suho vrijeme s temperaturom od 20 - 25 °C. Ako je temperatura viša od 25 °C, treba voditi računa da ne dođe do pregrijavanja grožđa u sanducima jer se to može vrlo nepovoljno odraziti kako na tijek fermentacije, tako i na kvalitetu budućeg vina. U slučaju nastupanja kišnog perioda u vrijeme berbe dolazi do pojave truleži – botritisa.
Pri berbi vinskih sorti treba odvojiti bijele od crnih sorti. Berba se obavlja kombajnom koji može zamijeniti 60 - 120 berača. Kombajni rade na principu udaranja i otresanja bobica. Dnevno se otrese 2 - 2,5 bobica/ha. Mehanizirana berba ima i svojih slabosti koje se očituju kroz veći gubitak grožđa (5 – 10 %), uzgojni oblik čokota mora biti prilagođen radu kombajna, pa se zbog toga u mnogim plantažama mora vršiti rekonstrukcija oblika čokota, a loše podešeni kombajni-berači za rad, mogu izazvati oštećenja na čokotu te su veoma skupi.
Kod nas je još, uglavnom, zastupljena ručna berba vinskih sorti. Jedan berač u toku dana prosječno ubere 400 – 600 kg. To znači da za berbu 1 ha u toku jednog dana treba 30 - 60 berača, u zavisnosti od sorte, visine prinose, uzgojnog oblika, kvaliteta radne snage i organizacije berbe.
Izvor:
