Sinonim: - | Engleski naziv: Sweet maize | Latinski naziv: Zea mays L. convar. saccharata Koern.
Kukuruz šećerac u mliječnoj zriobi može se jesti u svježem stanju, a najviše se koristi kuhan. Klip se može konzervirati, zamrzavati i marinirati. Jednogodišnja je i zeljasta biljka. Glavni korijen prodire u dubinu do 1,5 m (adventivno korijenje je površinsko). Stabljika je čvrsta i doseže visinu 1,5 – 2,5 m, s izraženim koljencima i međukoljencima. Na svakom koljencu razvije se jedan list koji obuhvaća stabljiku. Muški su cvjetovi u vršnom cvatu – metlici, a ženski se nalaze na klipu koji se pojavljuje u pazuhu listova na donjoj polovici stabljike. U fiziološkoj zrelosti zrno kukuruza šećerca smežurano je i staklasto. Apsolutna mu je težina 150 – 250 g.
Za kultivare je poželjna slabije bujna ali čvrsta stabljika, koja stvara što manje zaperaka i omogućuje veći broj biljaka po jedinici površine, a u uvjetima jačih ljetnih pljuskova ipak ne poliježe.
Kukuruz šećerac heliofitna je biljka. Minimalna mu je temperatura klijanja 13 °C. Mlada biljka može podnijeti i kratkotrajne proljetne mrazeve do -2,5 °C. Optimalna temperatura klijanja 21 – 27 °C. Vegetativni rast zaustavlja se oko 10 °C.
Ne podnosi stagnirajuću vodu. U kontinentalnim i mediteranskim područjima uzgaja se uz navodnjavanje. Ovisno o edafskim i klimatskim uvjetima, za dobar prinos potrebno je 3 000 – 6 000 m3 vode po hektaru. Pri nedovoljnoj opskrbi vodom lišće se uvija.
Uz dobro prilagođenu agrotehniku može uspijevati na gotovo svakom tlu. Optimalna su srednje teška tla dobre strukture uz pH 5,5 – 7, iako tolerira još i malo kiselija, bazična i malo zaslanjena tla.
Može se uzgajati i kao drugi usjev poslije ranog krumpira, ranih kupusnjača, uljane repice i sl. Preporučuje se da ne dođe na isto mjesto 2 – 3 godine.
Priprema tla za kukuruz šećerac jednaka je kao i za kukuruz za zrno. Duboka jesensko-zimska obrada osigurava dobru strukturu i zalihu vlage za proljetnu sjetvu. Kasniji usjevi mogu se sijati i nakon ozimih i ranih proljetnih kultura. U tom slučaju zadovoljava pliće oranje (do 20 cm) uz dobru pripremu sjetvenog sloja.
Dobro reagira na organsku gnojidbu. Na srednje opskrbljenom tlu prije sjetve aplicira se 100 – 250 kg/ha dušika, 80 – 100 kg/ha fosfora i 100 – 150 kg/ha kalija. Trećina dušika primjenjuje se u vrijeme sjetve, druga trećina 30 dana nakon sjetve, a treća 50 dana nakon sjetve. Najveća potreba za kalijem je u vrijeme razvoja klipa.
Za kukuruz šećerac koriste se isti herbicidi kao i pri uzgoju kukuruza za zrno. Uz međurednu obradu prema potrebi korigira se razmak biljaka u redu dok su biljke niže od 20 cm. Mjere zaštite od bolesti i štetnika prvenstveno se odnose na uporabu zdravog sjemena, a protiv kukuruznog moljca prednost imaju agrotehničke i biološke metode.
U kontinentalnom području može početi sjetva u drugoj polovici travnja, kada je temperatura tla na 5 cm dubine viša od 10 °C. Budući da je dužina vegetacije do tehnološke zrelosti kraća, sijati se može i kasnije, sve do sredine srpnja. Sije se na 3 – 5 cm dubine, ovisno o teksturi tla, uz razmak redova 60 – 90 cm i razmak u redu 20 – 30 cm. Ovisno o razmaku sjetve, krupnoći i klijavosti sjemena potrebno je 10 – 20 kg sjemena po hektaru.
Tehnološka zrelost kukuruza nastupa oko 20 dana nakon oplodnje. Zrna su potpuno formirana, a među redovima nema nikakva međuprostora. Komušina čvrsto prillježe uz klip, a svila sasvim posmeđi i gotovo se sasuši. Na pritisak među prstima iz zrna izlazi mliječni sok. Pri srednjim dnevnim temperaturama oko 16 °C prihvatljiva tehnološka zrelost traje oko 5 dana, a pri 29 °C samo 1 – 2 dana.
Klipovi kukuruza šećerca za tržište obično se beru ručno zajedno s komušinom, ili se istovremeno čisti od nje i svile i otkida na bazi klipa. Da se postigne što veći prinos, bere se 2 do 3 puta.
Za preradu šećerac se bere mehanizirano. U tom slučaju običo bude do 30 % otpada, što ostaje na polju, pa se može koristiti za siliranje ili zelenu gnojidbu. Rani kultivari mogu dati prinos 10 – 15 t/ha, a kasni 16 – 20 t/ha. Nakon berbe kukuruz šećerac mora se preraditi u najkraćem mogućem roku.
Kukuruz šećerac za tržište najbolje je brati rano ujutro, dok je još niža temperatura i odmah ga otpremiti u zaklon. Da se sačuva početna kvaliteta, dobro je pothladiti ga ledenom vodom. Time se ujedno sprječava da komušina povlači vodu iz zrna. Klipovi očišćeni od komušine mogu se pakirati u PE foliju uz vakuumsko pakiranje i prodaju na rashladnoj vitrini. Pothlađeni šećerac može se skladištiti 6 – 8 dana na 0 °C i pri 95 % relativne vlage zraka, 3 – 5 dana na 5 °C, a samo 2 dana na 10 °C.
Izvor:
ukupno: 16, aktivno: 8, neaktivno: 8