ASK u Hrvatskoj: Vrijeme je za ohladiti glave, smanjiti bespotrebna kretanja i prebroditi

Ljetni period, pogotovo uz ovakve oscilacije temperatura, red kiše pa sunca, i inače je težak za uzgajivače te nerijetko zbog djelovanja na psihu i zdravlje svinja dovodi do njihova uginuća. No, ove godine svako uginuće prati sumnja na afričku svinjsku kugu koja je zasad potvrđena na 17 gospodarstva u Vukovarsko-srijemskoj županija. 

"Događa se što se događa i moramo probuditi svijest da se smanji svako bespotrebno kretanje jer znamo da se virus može prenijeti na čizmi, na gumi automobila", kaže za Agroklub predsjednik Odbora za svinjogojstvo Hrvatske poljoprivredne komore, Antun Golubović. 

Ovaj poznati uzgajivač upravo iz najistočnije županije odnosno zaraženog područja, premda u njegovom selu Đurići nema zaraze, otkriva nam pritom da je ipak dosta smirena situacija i bez panike. Kada su u pitanju gospodarstva na kojima je potvrđen virus, riječ je većinom o onima koja se bave uzgojem za vlastite potrebe. 

"Naravno, zaraza jednaku ugrozu stvara i proizvođačima s pet i farmama s pet tisuća svinja", dodaje.

Pronaći model kako smanjiti štete 

Prema njemu, najbitnije je sada pronaći model kako smanjiti potencijalne štete i uzgajivačima i državi. Pritom misli na klanje klinički zdravih životinja jer kod ASK je rješenje tek jedno - eutanazija svih, a odvođenjem zdravih grla pripjelih na klanje u ovlaštene klaonice, minimalizirala bi se moguća šteta. 

Zanimljivo je, kaže, da za razliku od drugih zemalja koje već godinama vode bitku s afričkom svinjskom kugom, kod nas zaraza nije potvrđena na divljim svinjama. To bi značilo da je uzrok ljudski faktor te stoga savjetuje svima da se pridržavaju mjera, pozovu veterinare i smanje nepotrebna kretanja. 

"Doslovno jedna lopata za čišćenje u jednom objektu, druga u drugom", opisuje navodeći i da je vrijeme da se "ohlade glave" i sjedne razgovarati jer samo zajedničkim snagama se bolest može suzbiti i spriječiti daljnje širenje. 

Afrička svinjska kuga na 17 gospodarstava, utvrđeno i novo žarište

"Da ne bude da smo se podijelili na oni i mi, da se inspektori i svinjogojci gledaju preko nišana", upozorava dodajući da veterinare treba pozvati u slučaju sumnje, dakako ne i za svaku sitnicu jer, doznajemo, čak devet sela pokrivaju tek dva veterinara, a kako čuje, jedan od njih je i na godišnjem. 

Pritom je udaljenost među selima i do 35 kilometara. "Divim se čovjeku, doista je razapet na sve strane", pohvaljuje Golubović. 

Mišljenja je ipak da će se situacija stabilizirati jer je prilično teška za uzgajivače, posebice mjere o zabrani premještanja grla u druge objekte, što je najbolje vidljivo u slučaju prašenja. "Krmača ne može odgoditi prašenje, mjere su dosta rigorozne, a sam uzgoj svinja je prilično složen proces", kaže iskusni uzgajivač. 

Domaći uzgoj pokriva tek 35 posto potreba tržišta

Prokomentirali smo i već sada vidljivo poskupljenje svinjetine kao i najave o daljnjem rastu cijene. Prije svega, napominje, moramo biti svjesni da cijenu ne određuju hrvatski proizvođači već europsko tržište. Veće EU zemlje odnosno veći proizvođači smanjili su proizvodnju te je u planu dodatno smanjenje za 30 posto do 2025., a potrebno je znati da domaća proizvodnja pokriva tek 35 posto potreba domaćeg tržišta dok ostatak pokrivamo uvozom. 

"Pogledate li akcijske cijene u trgovačkim lancima, prije godinu dana su se kretale oko 18 kuna/kg odnosno 2,4 do 2,5 eura, dok sad nema ispod četiri eura. Meso je već sad poskupjelo 40 do 50 posto, a sigurno je da će još toliko rasti iako, daj Bože da sam u krivu", upozorava naglašavajući da takav rast ne veseli ni njega ni ostale proizvođače jer znamo da kupovna moć kod nas nije na visokoj razini. 

"Sretan sam kad imam prihod, ali i kad krajnji potrošač dobije kvalitetu po prihvatljivoj cijeni", naglašava ističući da sada svi trebamo pridonijeti da se zaraza suzbije, proizvodnja održi i ne dogodi nam se da police s najtraženijim mesom u Hrvatskoj, budu poluprazne. 

Moramo, ponavlja, pronaći zajednički jezik i što lakše prebroditi ovu situaciju. "Sigurno je da se na stočarstvo naslanja niz drugih sektora i da se može reći da nije nas stočara da ne bi bilo ni veterinara, inspektora, ali potrebni smo jedni drugima", zaključuje prvi čovjek Odbora za svinjogojstvo HPK.