Beefmaster govedo se sve više uzgaja i u Europi

Američka pasmina goveda Beefmaster sve više se uzgaja u Europi, a centri su Portugal i Austrija. Nastala je križanjem Shorthorna, Hereforda i Brahmana.

U SAD-u su 1930-ih uzgajani kao ciljani križanci iz ekonomskih razloga. Križanje između pasmina započeo je Ed Lasater na farmi u Teksasu, a nastavio njegov sin Tom. Točan rodovnik korištenih grla nije poznat. Moderni Beefmasteri imaju nešto manje od jedne polovice brahmanske krvi i nešto više od jedne četvrtine uzgoja Hereford i Shorthorn. Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Država priznalo je pasminu 1954. godine. 

Otporne životinje

Zbog niza dobrih osobina, osim u SAD-u, uzgaja se u Africi i Brazilu. Odlikuje se otpornošću na više temperature, sušu i insekte. Vrlo su blage naravi.

Boja dlake se kreće od svijetlo do tamnocrvene, a životinje su srednje krupne. Krave dostižu težinu od 500 kg, maksimalno do 800 kg, dok bikovi mogu dostići i do 1.200 kg. Imaju malo zdravstvenih problema.

Krave imaju izražen majčinski instinkt i lako se tele. Prosječan razmak između telenja je 344 do 361 dan. Prosječna težina teleta prilikom teljenja je 36 kg, a prilikom odbijanja, starosti 205 dana, je 265 kg ili 50 posto od težine krave. Mlade junice i bikovi idu u rasplod sa starošću od 14 do 16 mjeseci. Gravidne junice se tele oko 24 mjeseca starosti.

Sustav krava-tele

Najviše se koriste u sustav uzgoja krava-tele, a glavna prednost je vrhunska kvaliteta mesa koje je nježno i sočno. Zbog dobre iskorištenosti hranjiva i karakteristika, smatra se profitabilnom pasminom. Od ostalih ih razlikuje šest osnovnih principa selekcije: dispozicija, plodnost, težina, konformacija, izdržljivost i proizvodnja mlijeka.

Lasaterov koncept je bio da se biraju goveda samo na osnovi ovih šest osobina od ekonomske važnosti, isključujući mnoge osobine na koje su druge pasmine potrošile genetsku energiju kao što su boja dlake, raspored šara, oblik i dužina rogova, visina i druge vanjske karakteristike.